piše: Dražen Živković, osnivač portala BORBA i glavni i odgovornik urednik PRVE televizije
Danima se u medijima vodi polemika oko izbora Zorana Brđanina, za direktora policije, uz oprečna mišljenja i komentare, koji svakako prate bilo koje kadrovsko rješenje, a ne samo kad se bira prvi čovjek policije.
Dužan sam i osjećam potrebu da napišem par redaka o Zoranu Brđaninu. Čovjeku, kojeg, za razliku od mnogih koji ga svojataju danima i mjesecima, poznajem više od jedne decenije.
Zoran Brđanin je častan i pošten čovjek. To prije i iznad svega. Kakav je policajac, ja o tome neću. Jer evo neki što ga zdušno medijski podržavaju, bolje sve znaju, i od njega samog, a time mu čine medveđu uslugu. O njegovom radu u policiji sude djela i sudiće djela koja tek treba da dođu na naplatu. Da li je školovan policijski kadar? Da jeste. Da li je svoj posao u karijeri obavljao časno i pošteno? Tu nemam ni trunku dileme-da jeste!
E sad, da li je to dovoljno da u ovom vremenu bude šef policije, mislim da nije. Može Brđanin da se ljuti koliko hoće, ja za razliku od njegovih “savjetnika” iz medija i politike, nemam potrebu da mu se dodvoravam. Ni njemu, ni bilo kome. Dužan sam da kažem istinu, pa neka je i bolna.
U momentu kada mali lobi iz URE pokušava da nametne svoje mišljenje većini, više na silu, nego na bilo koji drugi način, bojim se da će Brđanin biti kolateral u cijeloj priči. A možda je već kolateral, a da nije ni sjeo u fotelju.
Naudiće mu najviše, ne oni koji ga kritikuju, nego oni koji ga guraju. Da se iza njegovog imena i karijere bez mrlje, sakriju sve njihove mrlje. I promašene karijere i profesije. Nijesu oni tražili Brđanina za direktora jer je najbolji, nego su računali da se iza njega najlakše mogu sakriti njihove mane. Oni koji ga danas tapšu po ramenu i bodre, ne njega radi, nego sebe radi, ti su mu kamen o vratu.
Ne treba njima danas Brđanin kao šef policije jer je najbolji, nego im treba da se preko njegovih leđa obračunavaju sa kolegama iz parlamentrne većine. Nije ovo izbor za šefa policije, nego je ovo pokušaj pokazivanja političke moći ubjedljive manjine nad ubjedljivom većinom.
Da su namjere onih koji su ga predložili za šefa policije čiste, ne bi ga juče postavili za pomoćnika direktora policije, da bi bio v.d. šefa policije. Toliko koliko su iskreni i prema njemu i prema javnosti.
Svi oni koji danas grebu obraze da mu pokažu kako su mu prijatelji, ćutali su kada je nepravedno uhapšen. Ćutao je, možda ne bukvalno, ali je ćutao, tada i Dritan Abazović i Sergej Sekulović. Danas pričaju o njemu kao poštenom policajcu, ali su uredni ćutali te godine kada je uhapšen. Tada ih nije zanimala sudbina jednog poštenog načelnika policije u Kotoru kome su na pravdi Boga stavljene lisice. Načelnika na koga je krenuo sistem da ga uništi. Nikoga od ministara koji će sada da kažu kako je Brđanin najbolje rješenje, nije zanimao Brđanin sa lisicama na rukama. Ni Brđanin ni njegova porodica. Premijer Zdravko Krivokapić tada je bio samo jedan šraf na Univerzitetu pod kontrolom DPS-a.
Ja, tada nijesam ćutao. Zna to javnost, zna to i Brđanin. Zna i njegova porodica. Zato ne ćutim ni danas. Jer, tvrdim, danas je ovo veća bara nemorala nego što je to bila onda kada je Brđanin hapšen.
Zato i mislim, da u ovoj konstalaciji snaga i svemu što se dešava iza kulisa, on ne treba da bude direktor policije. Ne treba da dozvoli da se iza njega skrivaju bolesne ambicije nedoraslih političara i da se plete mreža raznih poslovnih kombinacija.
Mogao sam, a nijesam htio, sve ovo da mu kažem u telefonskom razgovoru. Ali nijesam želio. Jer, on zna da za razliku od onih koji ga danas guraju, a do juče nijesu znali za njega, ja uvijek kažem što mislim. Javno. Bez skrivenih namjera.
Brđaninu želim sreću, trebaće mu. Oni koji su ga protežirali i gurali, biće mu veći neprijatelji od onih koje je stekao u policiji. A oni koji ga kritikuju svakako su mu veći prijatelji od onih koji se iza njega politički skrivaju.
Vrijeme je majstorsko rešeto!
