piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE
U noći tridesetog avgusta 2020. Zdravko Krivokapić je pošao u Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, sada je to potpuno jasno, sa ove vremenske distance, sa isključivom namjerom da se dokopa funkcije premijera, da prisvoji pobjedu samo za sebe.
Uspio je Zdravko Krivokapić da prevari sve, i Crkvu i narod, a da potom krene putem prevare svega onoga što su bila očekivanja od istorijske pobjede.
Zdravko Krivokapić je politički začet u martu 2020. godine, pri jednom ,,slučajnom” susretu u Petrovcu. Tada je Miško Perović, kome je u tome trenutku bilo više nego jasno da je režim Mila Đukanovića prošlost, osjetio trenutak da infiltrira u vrhu buduće vlasti ličnost po mjeri ,,druge familije”, osobu koja će dobiti zadatak da ostvari ono što Đukanović nije uspio, da protjera SPC iz Crne Gore.
Tipovan je Zdravko Krivokapić, čovjek bez stava, koji je, nažalost, spreman da uradi sve što mu se isporuči, a što je u duhu decenijske politike Mila Đukanovića.
Misleći da mu podrška koalicije na čijem čelu je prevarno došao nije garant da će biti zaštićen od svih iskušenja, odmah je pošao po stranim ambasadama i postao je u njima, kako pričaju, redovniji od mnogih zaposlenih.
Od čovjeka kakvog ga je predstavila koalicija ,,Za budućnost Crne Gore” nije, nažalost, politički ostalo ništa.
Postao je dvjesta postotni Crnogorac, Katunjanin koji odlično poznaje i razumije prkos i inat ,,časnih” Cetinjana koji se suprostavljaju svečanom ustoličenju mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru, razumije ih reče, jer je i on takav.
Postao je prepoznat kao neko ko mijenja mišljenje više puta tokom dana, koji vara i narod i Crkvu, jer ni poslije godinu dana nema Temeljnog ugovora sa SPC, nema zakona o popisu, porijeklu imovine, lustraciji, državljanstvu, prebivalištu…
Nije slučajno Zdravko Krivokapić, u društvu Milojka Spajića i u direktnom telefonskom kontaktu sa Željkom Ivanovićem, boravio u Patrijaršiji tokom Sabora SPC. Imao je Zdravko Krivokapić zadatak da spriječi izbor Joanikija za mitropolita, ali im to na sreću nije pošlo.
Dobro su znali u ,,drugoj familiji” da je Joanikije Dostojan, da nije čovjek koji se boji i koji bi se povukao pod bilo čijom silom ovozemaljskom, da je po rođenju Srbin i da ni po koju cijenu nije spreman da trguje sa interesima SPC u Crnoj Gori.
Nije Krivokapić uspio da spriječi izbor Joanikija za mitropolita, pa sada udružen, sa ,,prvom” i ,,drugom” familijom pokušava da spriječe njegovo svečano ustoličenje.
Juče najavi da će ići bez obezbjeđenja na Cetinje, a već danas je odustao. Pametnome dosta da zaključi o kakvoj se ličnosti radi.
Zna Zdravko Krivokapić da nema sa čim izaći pred Svetog Petra Cetinjskog, kao ni pred patrijarha Porfirija i mitropolita Joanikija, pred vjerni narod, jer mu tamo nije mjesto poslije svih izdaja koje je počinio. Kako da se pojavi Patrijarhu Porfiriju na oči kad ga je slagao u Patrijaršiji pred 30 sveštenika.
Vjerovatno da će Zdravko Krivokapić do nedjelje odlučiti da ipak pođe na Cetinje, da bude tamo gdje mu je izgleda mjesto, preko puta Crinjskog manastira, ispred metalne ograde, u društvu Mila Đukanovića, Miraša Dedejića i ostalih komita i mrzitelja SPC. Jer za ovih godinu dana više puta se sreo sa Milom Đukanovićem nego sa bilo kojim glasačem koji mu je dao glas na izborima prošle godine.
Mjesto mu je očigledno tamo gdje je prije tridesetak godina bila grupa, po Zdravku ,,časnih” Cetinjana, koja je kamenicama gađala Cetinjski manastir, a prokletstvo i sudbina koja ih je potom zadesila svima je poznata.
Većinska Crna Gora će petog septembra biti srcem i molitvom uz svog mitropolita Joanikija, u Cetinjskom manastiru i širom Crne Gore, i proslaviće ustoličenje novog Crnogorsko-promorskog Mitropolita.
A onima drugima jasna poruka: Izdaja, možda je netko voli, a izdajnike svi mrze”, što bi rekao Miguel Saavedra.
