POMIJEŠAO VJEČNOST I VRIJEME

Piše: Bećir Vuković

Slučajni premijer ZK – dotrčao je do mitropolita Joanikija – i sa mitropolitom prošao kroz narod do Hrama, da ga neizvižde.

ZK je rekao mitropolitu Joanikiju: „Nikad neću ništa uraditi na štetu Srpske pravoslavne crkve.“

Trebalo bi zapamtiti ovu rečenicu o Srpskoj crkvi izgovorenu na crnogorskom jeziku.

Da li se premijer jutros može sjetiti šta je juče rekao. To ni Bog ne zna.

Ako ne zna Bog, zna Božena šta će na kraju predstave reći premijer ZK.

Ako ZK neće potpisati ugovor, ko što neće, da ne nagađamo šta će reći. Znamo, ako ne potpiše ovaj ugovor, onda je sa Onim potpisao onaj ugovor…

Narod je ljut na crkvu radi ZK, čuo sam riječ u prolazu.

Tako obrše oni koji pobrkaju vječnost, i vrijeme. Definicija nije bogznašta, ali pristaje uz ZK.

U svakom slučaju ZK je cirkusku crnogorsku politiku podigao na viši nivo.

Baš radi toga u Crnoj Gori ništa ne uspijeva kao neuspjeh.

Inače, poput našeg ZK ponašaju se listom zapadne diplomate, birokrate, a što je tek sada u modi u Podgorici.

Samo da podsjetimo: ZK je juče bio i u Crnogorskoj akademiji zajedno sa MĐ, i AB.

Biti i tamo i ovamo jednako ushićen, jeste i više od pozorišta: na jednom mjestu biti u ime stvarnosti, a na drugom postati stvarnost, isto je što i pomiješati vrijeme i vječnost. Možda griješim, ali sumnjam.

Na jednom mjestu ZK je bio društveno biće, a ovamo, u Hramu, bio je privatno biće. Da li je to moguće..?

Ono što je manje poznato, i teorijski nemoguće (pa i za mene novo), dovodi nas do pitanja: kako sve to može da isprati jedno tijelo, i jedan duh. Da li je to moguće..?

Tamo, u Akademiji, biti tako srdačan sa Onim koji goni crkvu, ovamo, ljubiti ruku Onome koji služi crkvi. Da li je to moguće..?

Nije moguće..!