„Pomakljaše se“ montenegrinski kolumnisti zbog DPS-a i Kamosjutraša: Epiteti pljušte – DPS da obuzda kerove, debeljuce iz Ulcinja, optužuju se za velikosrpstvo!

Na crnogorskoj medijskoj sceni itekako je dinamično ovih dana. Protesti Kamo sjutra doveli su do velikog rascjepa među nekada jedinstvenim suverenističkim blokom od koga su, po svemu sudeći, ostali samo dugmići.

Sve je počelo kada je jedan od kolumnista ovih medija „opleo“ po DPS-u i jer su kritikovali jednog studenta a koji se usudio da kritikuje bivšeg gospodara života i smrti u Crnoj Gori Mila Đukanovića. On je naime u jednoj televizijskoj emisiji „osilio“ i iskritikovao objavu bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića koja je stigla nakon tragedije na Cetinju a što je automatski aktiviralo Demokratsku partiju tviteraša koja je preko svojih botova osula po studentu.

To je izazvalo, podsjetimo, pažnju jednog kolumniste portala CDM koji je „opleo“ po DPS-u a nedavno je i po bivšem tajmaut ministru Vlahoviću koji je, kako je makar on naveo, nepoželjan na protestu. U razmjeni riječi koje je izgledalo kao kakva kafanska svađa, rečeno je mnogo, a nakon toga DPS je krenuo i napao portal CDM da se prodao DPS-u a što je izazvalo reakciju, ne Ljuba Filipovića ovog puta, već direktno najvećeg crnogorskog propagandiste – Andreja Nikolaidisa, sa „epitetnim naslovom“ – DPS, vežite kerove.

I tu počinje razmjena argumenata koja traje već par dana. Koristeći medijske platforme a primarno CDM protiv Antene M, započela je opšta tuča riječima pomenutih suverenista, od čije ideje su očito ostali samo dugmići zbog otvorene nesloge unutar njihovih redova. Nikolaidis je na početku otkrio mnogo, u maniru „ciganina koji hvali svoga konja“, odnosno medij za koji piše i daje sebi za pravo da kritikuje kako opoziciju tako i vlast.

Međutim, ide toliko daleko i da govori ono što je javnosti poznato već odavno – Željka Ivanovića u DPS-u i dalje gledaju kao vrhovni intelektualni autoritet, svog Hegela, takoreći.

„Njihovu burnu romansu ne može prekinuti ništa, pa ni brojne preljube“, tvrdi Nikolaidis u kolumni DPS, vežite kerove.

Očekivano, javili su se brojni glasovi sa različitih medijskih glasila koji su do juče bili u ljubavi koja cvjeta. Tako su prvi reagovali Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman koji u svojoj kolumni kod Darka Šukovića navode da je legitimno biti reklamna platforma vlasti Mikija Spajića.

„Premda, kako rekosmo, nijesmo toliko naivni – reklama Spajiću reklama je Mandiću. Ali nemojmo se sprdati i jeftinu propagandistiku odijevati plaštom etike i profesionalizma, uz hinjenu ogorčenost. Jer jutrošnji napad na pisca Đorđa Šćepovića nije ni etički ni profesionalan. Uprkos tome što će kolumnist i u ovome viđeti dokaz za udruženu zavjeru DPS-a, nacionalista i zlih duhova što su se ustremili na pravo njegova medija da postojano služi režimu. Ne bi začudilo da uslijedi i kakav hakerski napad na njegov portal ili kakva anonimna prijetnja njemu lično. Sve to ide kao dio simulakruma koji kolumnist konstruiše ne bi li i samoga sebe uvjerio da je vječita žrtva. Ali ne žrtva blagorodnoga čuvstva no opozicije. A Crna Gora je valjda jedino mjesto na svijetu đe si uhljeb, poltron i sinekurist kad podržavaš opoziciju, a nezavisni intelektualac, ekspert i stručnjak kad služiš vlasti“, naveli su njih dvojica.

U sve se uključio i Piperović: Šta bi onom malom debeljuci iz Ulcinja pa me mentalno – moralno rašarafi na nemoralne činioce

U sve se uključio i advokat Zoran Piperović koji je Nikolaidisa nazvao debeljuca iz Ulcinja.

„Kada je mene 01.12.2002. pritvorila žena koja je sada sudija Vrhovnog suda, a zove se, možda ne znate, Ana V. desilo se da me Andrej Nikolaidis 03. ili 04. tog istog mjeseca, tako mentalno – moralno rašarafi na nemoralne činioce, da sam se u samici pitao, šta bi onom malom debeljuci iz Ulcinja. Ne zato što je promašio nešto oko mog nemorala. Ne. Tu je sve pogodio. Već, otkud sad on.Zar su tada Kočan i Žekson bili toliko „široke ruke“, da onoliko, ničim izazvam, izluči mokraće po meni. Isti Žekson, koji mu sada smeta i koji je, vidimo, postao Vrhovni Hegel DPS-a, a kojem, svidjelo se to nekome ili ne, ono što piše u prosjeku čita oko trideset hiljada ljudi. Što raduje Andreja N. Koji principijalno pljuje Srbe, otvoreno im želi sve najgore, a uzima nagradu „Miroslavljevo jevanđelje“, koje je spomenik srpskoj ćirilici pisano za brata Stefana Nemanjića, jer donosi „kobasicu“ – pet ili šest hiljada evra. Da se odmah razumijemo.Zabolje me znate šta, za DPS i još manje za Andreja N. Poenta. Neko je ostao sam kada su studenti u pitanju. I otuda nervoza koja se brani tobožnjom paranojom na vrlo neznaveni način“, navodi Piperović.

I neka njegov portal ima čitanost u zbiru većem od svih DPS portala, ali ne reče – koji su to, dodaje on pa kapitalizuje slova – I NEKA NIJE OBJASNIO – A, KAKO POVEZA PARANOJU SA ČITANOŠĆU.

„Nije, jer tu počinje paranoja autora teksta. Ili njegovog žreca. I završava. Otkrivajući šupljinu u kolumni. Glede studenata ostalo se na samo. Ako ne računamo neke portale. Znate koje. Ovi DPS portali, bogami i Vijesti, pomalo uz studente. I zato im je tiraž nikakav. A Žekson – Hegel. Što je prouzrokovalo da je imenovani portal postao – Sergej Bubka“, piše Piperović.

Lopta kod Nikolaidisa: Juče su me ispljuvali, isprva sam bio tužan, mislio sam da smo prijatelji

Potom stiže odgovor Andreja Nikolaidisa. Prvenstveno, Nikolaidisa.

„Juče su me ispljuvali Aco i Adnan. Isprva sam bio tužan. Mislio sam da smo prijatelji. Ali prijatelji razgovaraju. Jedan drugome kažu ono što zamjeraju, prije nego što objave tekst u kojem tvrde da radiš za Mandića i pišeš naručene tekstove – iako znaju da ni jedno ni drugo nije tačno. Jebi ga, razumijem: družba je družba, a služba je služba. Mislio sam da ih pitam: jesam li ja ili DPS napravio koaliciju sa Dritanom, protiv koje smo sva trojica bili? Jesam li ja ili DPS ugušio svaki pokušaj protesta zbog Temeljnog ugovora, uz priču „da je to žaba koju moramo progutati“? Jesam li ja ili DPS, nakon avgusta 2020, častio SPC zemljom u Podgorici? Jesam li ja ili DPS rekao da su Mandić i Front poželjni partneri? Jesam li se ja ili DPS nudio triesavgustovcima nakon svakih izbora? Pa zašto onda bacate naše prijateljstvo pod noge, zašto pišete o meni laži, da biste branili ono što ni Leonidas sa vojskom na kokainu ne bi odbranio? Ali ne pitam. Jer znam zašto. I zato sam bio tužan. Da vam kaže stari Grk: najvrjednije što imamo u životu su iluzije. A iluzije gore ledenim plamenom“, piše Nikolaidis.

Dodaje da su oni počeli, a ne on.

„Piperović ima stenogram moždanog udara“

„Ova je priča počela pokušajem Zorana Piperovića da napiše tekst. Zapravo nije. Počela je mnogo ranije, kada su neki divni i darežljivi ljudi shvatili da ne mogu kontrolisati CDM, pa su pokrenuli kampanju blaćenja kuće i nas koji u njoj radimo. Nastavak priče desio se prije nekoliko dana, kada je na nas izvršen ozbiljan pritisak, koji bi mogao – ili morao – biti shvaćen i kao ozbiljna prijetnja. Da je Piperović mogao završiti posao, Čirgić i Radoman se ne bi javljali. Ali niko, uključujući tu i svijet flore i faune, ne piše gore od Piperovića. To nisu tekstovi, nego stenogram moždanog udara. Ti tekstovi, koji i nisu tekstovi, nisu hermetični. Oni nemaju skriveni smisao. Oni nemaju smisao. Ako bismo zamislili novinarstvo zombija iz The Walking Dead – tako bi to izgledalo. Ništa. Tri glave misle bolje od jedne. Uletjeli Čirgić i Radoman. Budući da imaju isti motiv, metu i svrhu, njihove ću tekstove tretirati kao jedan, zajednički – jer to jesu, odnosno jeste. U koautorstvu Čirgića, Radomana i Piperovića vidim nadu za Crnu Goru. Ako uzoriti svetosavac Piperović i orlovi krši crnogorski Čirgić i Radoman mogu zajedno protiv mene i CDM-a, ima nade za izmirenje. Naravno, da bi do izmirenja došlo, nužan je kompromis. U njihovom zajedničkom tekstu Piperović tvrdi da je biser crnogorske kulturne baštine, „Miroslavljevo jevanđelje“ – srpsko. Ali se Čirgić i Radoman ne bune zbog toga. Niti kritikuju uređivačku politiku patriotskih DPS medija koji su to rascrnogorčenje „Miroslavljevog jevanđelja“ objavili. Nemaju kad od analize uređivačke politike CDM-a. To razumijem, kažem, jer kako je rekao vladika Rade, ili Del Boj, ili neko treći – pomirenja ne biva bez praštanja“, navodi on u daljoj kolumni.

„Braniće Nikolaidis Bošnjake i Crnogorce do poslednjeg evra“

A onda je uslijedio i rafal druge strane. Ovog puta, samo Adnan Čirgić.

„Andrej je priznao da je dobro mislio. Jer mislio je da smo prijatelji. To vam je ono kad se s nekim družite, kad se međusobno podržavate, kad branite jedan drugoga od fukare. Nema, bez sumnje, nikoga u Crnoj Gori ko ne zna da su i Nikolaidis i Radoman i Čirgić prijatelji. Kako i on nas, tako smo i mi kad gođ smo stigli branili prijatelja Andreja od fukare. Ali prijatelja Andreja od kolumniste Nikolaidisa nijesmo mogli odbraniti. Da vidimo prvo što smo juče rekli o kolumnistima CdM-a: „Nije da se već duže vrijeme nijesmo libili osvrta na uređivačku politiku CdM-a, posebno osvrta na neke kolumn(ist)e na tome portalu. Namjerno velimo ‘neke’ jer nijesu ni svi kolumnisti ni sve kolumne za (negativni) osvrt. Nije potrebno filološko obrazovanje da se kod nekih CdM kolumnista uoči jasna razlika između kolumni đe sami biraju pristup i temu i kolumni koje su razrada zadate teme i pristupa. Kad jednom ovo zlo prođe, ili kad CdM promijeni uređivačku politiku, nema sumnje da se u knjigama – zbirkama njihovih eseja neće naći nijedna kolumna koju su izradili na zadatu temu. Stideći se tuđe sramote i ne želeći da učestvujemo u njihovoj akciji srozavanja sopstvenoga ugleda, ne samo da smo javnost šteđeli osvrta no nijesmo odgovarali ni na vrlo česte upite zbunjenih čitalaca koji su navikli na usklađenost stavova i težnji nas nekolicine komentatora i kritičara javnoga života u Crnoj Gori“, naveo je on.

Dodaje da čuvajući prijatelja Andreja, kolumnisti Nikolaidisu, kako se vidi, nisu pomenuli ime.

„Kolumnist je ipak jutros postupio drugačije, po zadatome pristupu i temi. Jer, kako sâm reče, „družba je družba, a služba je služba“. A ta je služba kolumnisti Nikolaidisu dala u zadatak da napiše da smo Radoman i ja napisali koautorski tekst s Piperovićem (pa nam on skupno i odgovara), da mi smatramo da je Miroslavljevo jevanđelje spomenik srpske kulture, da smo se odrekli nekad zajedničke kritike DPS-a zbog podrške Abazovićevoj Vladi, zbog sramotne reakcije na potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora sa SPC itd., da smo ga optužili da mrzi Srbe i druge neistine redom. I sve to tako iako kolumnist Nikolaidis veli: „Izbjegavam javne svađe sa prijateljima. Pametni ljudi to ne rade. Osim kad moraju.“ Nema sumnje da je Andrej jutros morao iako je svjestan da smo od jutros, kako reče, „bivši prijatelji“.

Dodaju da nije do ove polemike moralo doći da se neke CDM-ove vrane nisu osokolile da ogavnom propagandom šire bestijalnosti na račun Đorđa Šćepovića

„Što se pak DPS-a tiče, koji je – po tolkovanju kolumniste Nikolaidisa – inicirao jučerašnji moj i Radomanov osvrt, ne dam se navući na tanak propagandistički led. DPS je sve ono što smo mu u kritikama bezbroj puta kazali. Ali taj DPS danas nije onaj DPS koji je nakon Belvedera podržao Abazovića niti onaj DPS koji je sramotno otćutao tzv. Temeljni ugovor. Danas DPS bojkotuje Skupštinu i čini ono što se od njega očekivalo godinama. Ne znam što će taj DPS biti śutra. Ali dok danas stvara nervozu Vučićevoj crnogorskoj posluzi, ne pada mi na pamet da kritikujući ga pomažem onima koje je Vučić zaglavario kao svoje okupacione guvernere u Crnoj Gori. Uostalom, i kolumnist Nikolaidis nas je podśetio da smo nekad takve kritikovali zajedno. U čemu je razlika između Dritana i Spajića neka pokuša objasniti crnogorskoj javnosti, ili makar sebi. Što se Piperovića tiče, jedina poveznica između njegovih i tekstova Radomana i Čirgića jeste podrška protestima studenata. Nije valjda da i to smeta kolumnisti Nikolaidisu? Nije knjiga pisca Nikolaidisa o velikosrpskome genocidu nad Bošnjacima nikakav dokaz da kolumnist Nikolaidis nije preuzeo ulogu relativizatora nepočinstava ove vlasti. Taman kao što ni naziv partije Ervina Ibrahimovića nije dokaz da zastupa interese Bošnjaka u Crnoj Gori. Braniće kolumnist Nikolaidis i Bošnjake i Crnogorce do posljednjega eura. Ako mi ne vjerujete, pitajte DPS. Ili nastavite čitati Andrejeve kolumne. Svejedno“, zaključio je on.

I naravno, Ljubo Filipović: Zoran Piperović je velikosrbin

Naravno ne može se ovaj tekst objaviti bez jedne kolumne CDM-ovog superstara koji ulazi u Tviter borbe sa bivšim tajmaut ministrom Miodragom Vlahovićem. I on se u toku ove verbalno, kafansko, portalske borbe uključio u 10 do 8 i iznio svoje viđenje situacije.

„Tokom litija i do izbora 2020. godina vrlo malo ljudi u javnom prostoru je direktno i javno kritikovalo SPC i istupalo protiv srpskog nacionalizma. Sve se mijenja 2020. godine kada mnogi gube sinekure i pozicije i kad im se daje radni zadatak. Znani i neznani junaci po tviteru i medijima koje sponzoriše bivša elita počinju da se profilišu kao borci protiv nepravde i za demokratiju. I prosto im bilo, da nisu u isto vrijeme počeli da preispituju lojalnost drugih u opoziciji, onih koje njihove gazde nisu mogle da kontrolišu. Kada su izgubili vlast, koju su usko kontrolisali, odlučili su da pod potpunu kontrolu stave opoziciju, blokirajući tako njen rad. Ne pada mi na pamet da kažem da su svi takvi, ali je jasno da su mnogi poput mene tada popušili priču da se u DPS i autoritet njegovih lidera ne smije dirati, kako se ne bi narušavalo opoziciono jedinstvo. I to je pravilo važilo samo u jednom pravcu, jer kada su se prema drugima lansirali mučki napadi iz Daničine bot košnice, tada se niko nije bunio“, piše Filipović.

Ostatak ovovg fenomenalnog uradka prenosimo integralno.

Kada je Mićo Vlahović pisao pisma i kilometarske poruke i uvrede ljudima jer su lajkovali nečiji tvit, trebalo je i na to prećutati.

Trebalo je vjerovatno prećutati kad je opozicionom borbom zabarjačio Zoran Piperović, koji je u jučerašnjoj haiku ponjavi napao Nikolaidisa. Ponjavi koju su objavila tri crnogorska medija. Ponjavi u kojoj se btw perfidno potura velikosrpska priča oko Nemanjića. Jer je Zoran i u ovoj posljednjoj ponjavi branio Srbe od Nikolaidisa i Žeksa. Jer je Zoran velikosrbin. Ali nam njegovo velikosrpstvo ne smeta? Kad nam nisu smetale ni druge stvari kod njega, zašto bi nam smetalo velikosrpstvo uopšte.

Ili neki pjesnik Šćepović za koga niko nikad nije čuo, na čije su me tekstove isto uputili juče. Taj je momak dokaz toga da DPS nikad nije bio dobar u pronalasku talenata. Prvo su ga, koliko vidim sad, uhljebili u Gradskoj, đe je vodio neku bizarnu emisiju. Sada piše tekstove sa radnog mjesta u nekoj od biblioteka đe ga je isto uhljebio DPS i đe mu ne smeta da śedi sa kolegama četničkim mimerima koje su uhljebili ovi drugi. Sve dok je državnih para i ugovora za stalno, dotle će uhljebnička kamaraderija carovati međuljudskim odnosima u Crnoj Gori.

Niti sam išta dužan DPS-u niti sam ikad išta od njih dobio. Naprotiv, zbog podrške koju sam dao da vlast u Crnoj Gori ne bi pala opet u ruke četničkoj ideologiji, samo sam gubio. Često sam, krljajući se sa četnicima ispred sebe, veće udarce dobijao s leđa, od onih sa kojima sam navodno bio na istoj strani. Zato što su dobro znali što im mislim.

Znači li to da podržavam ovu vlast? DF i PESokrate? Da smatram da ne treba podržati omladinu iz Kamo Śutra? Da ne treba smijeniti vlast u Budvi? Da ne treba insistirati na ostavkama Šaranovića i ostalih u bezbjednosnom sektoru?

Naravno da ne. Tako da se Tiho Dragaš i ostali džabe raduju. Nisam promijenio stranu. Više je vjerovatnije da će se Tiho pomiriti sa DPS-om i da će se naći sa njima u uhljebništvu, i da će mi onda biti milije i lakše da ih sve zajedno napadam kao dio neke buduće crnogorske uhljebničke partitokratske vlasti.

A da bi pobijedila naša strana, moraće se mijenjati DPS. U ovom smislu o kom pričam.