POLITIČKI GOVOR

Piše: SIBIN

Bošković Peđa veli da je ministar vojni, Krapović, citiram: „Savio kičmu zbog fotelje.“

Znači li to da trebam zavrnuti lijevo uvo ako hoću da izađem kroz prozor? Dok me uvjeravaju da mogu na vrata. Često čujemo da se taj ili onaj – ‘treba poklopiti ušima’.

Nisam siguran koliko je to – politički jezik, ali ok, ukoliko smo prešli u potonju fazu – karikiranja, bulažnjenja, frazetina, nemam ništa protiv, svejedno smo kolektivno na tom nivou. Jer, da nismo, ne bismo čuli, npr, da – ovaj ima vodu u koljenu budući da ne govori činjenice.

Lakan je zbilja u pravu: svako je društvo na svoj način uspješno u degradaciji kulture. Vjerovatno zato što kultura odmah pokazuje sve, bez ostatka, ne skrivajući ništa. Zato sada Evropu ne brane ‘mejnstrim’ mozgovi, nego čeljad sa njiva, u traktorima, ustajući protiv kapitala koji se obrće u totalnom ratu.

No, dok mi dođemo dotle da čujemo šta misli tzv. ‘običan čovjek’, naslušaćemo se onih koji u političkom govoru šalju poruku: ne prekrštam noge dok duva vjetar.