POLAKOTE BRAĆO

Piše Luka Tapušković

Protest za očuvanje izborne volje građana. Dritan Abazović ovih dana pretenduje da formira manjinsku Vladu i traži podršku svih poslanika parlamentarne većine. Digla se buna. Izdaja, kažu. Gledam moju braću, heroje litija, branitelje svetinja, u prvim redovima, kao i vazda. Samo što smo nekad svi zajedno stajali rame uz rame. Danas, ipak ne…

A zašto ne? Je li zbog pogrešnih poruka organizatora? Nije ih bilo. Možda zbog nekih ličnih animoziteta? Nemam ih. Proziva bratija – zašto mi neki ćutimo? Zbilja se i ja zapitam dok pišem ovo. Sve poruke sa protesta su bile savršene – ne branimo Vladu Zdravka Krivokapića, niti njihove ministarske fotelje. „Tražimo da se ispoštuje izborna volja građana i da Vlada bude formirana u okviru parlamentarne većine, kazali su i muški izviždali ambasadore Njemačke i Britanije, kao i Abazovića.“

A onda dođe počasna svita…

Ekipa ministara, Spajić, Milatović, Ratko Mitrović… i preuzeše sav medijski prostor, nakon fantastičnih poruka organizatora. Nisu čekali, stvarno, odmah se krenulo sa kvalitetnim krindžom. Ovo je odbrana „Evrope sad“ vele, dok im narod skandira „formirajte stranku“ (najjača protestna poruka koju ikad čuh btw). Ne branimo mi naše fotelje, kaže (s tim što ipak ispada da to radiš bratski…) Ne ulazi mi u glavu da se npr. ministar Mitrović, i pored afere oko ilegalne gradnje, pojavi na protestu gđe brani izbornu volju. Ipak ne ide to tako. Možda je loše čuo.

I, bratijo, da ja vas pitam, zašto „vi“ na ove stvari ćutite? Gledam, palite selfije sa ministrima, na protestu, svi srećni i nasmijani i sjetim se, odnosno ne sjećam, da ste stali i u odbranu onih ljudi sa kojima ste se 30 godina borili protiv bivšeg režima, baš tad kad su ih isti ti ministri smjenjivali… Opravdavana nam je čak i smjena ministra Leposavića kao nešto što mora da se dogodi, i kako nema drugog puta.

Sa podsmijehom ste posmatrali kako Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović sa ovom ekipom sa večerašnjeg protesta gaze svaki postulat demokratije i formiraju ekspertsku Vladu koju danas tako srčano branite. Smijali ste se kad su Frontovci pričali da izborna volja građana mora biti ispoštovana, a neki i prijetili da ih treba pobačat u kontejnere. Interesantna paralela, sad se Front smješka. Čast izuzecima, ima vas koji niste na ove stvari ćutali već bratski pružili podršku svima obespravljenima i ipak izabrali da budete ljudi a ne licemjeri. Znate koji ste.

Lično, nikome ne zamjeram. Vi ste moja braća vazda bili. I staću, Bože zdravlja, sa vama tog 3/4. februara ako do njega i dođe, da odbranim svoju izbornu volju koja je pogažena još 4. decembra, izglasavanjem Vlade Zdravka Krivokapića. I ne, neću se boriti ni za jednog ministra aktuelne Vlade, niti tražiti selfije sa istima, već ću da se borim za one koje su ti ministri smijenili, za moju braću sa ulice koji su ti koji su u stvari i zaslužni za ovu pobjedu. Boriću se i za smijenjenog ministra Leposavića. Boriću se za dogovor parlamentarne većine gđe će SVI biti uključeni u izvršnu vlast. Bez izuzetaka. To je jedini, najpošteniji, način.

Isto tako, čast mi nalaže da ne pljujem URU i SNP, koje mnogi ovih dana nazivaju izdajnicima. Upravo su to ti ljudi sa kojima smo 30. avgusta i ostvarili pobjedu – od njih ta pobjeda i zavisi. Čak i 1 poslanika od 41 je taj koji trenutno čuva našu izbornu pobjedu, a pljuvanjem makar i na jednog od tih poslanika ne doprinosimo tom toliko traženom dogovoru. Najlakše je popljuvat. A ipak mnogo je teže uvažiti stavove svih onih koji su doprinijeli pobjedi. Jednostranost ne smije da postoji, niti isključivost u stavovima i međusobno kadriranje između stranka – ko može u Vladu ko ne može. Hvala čika Eskobar. Go home Yankee.

Da zaključim, najbolju i najjasniju poruku su suštinski poslali Milisav Popović, naša starina iz Kuča, i simbol svih naših vrijednosti sa ulice – Dara sa Smokovca.

“Jesmo li se okupili da produbimo podjele? Pozivam ovovremene glavare, koji su s mukom stekli većinu, među kojima je pukao grom… Vlast mogu imati samo ako su složni. I partija je žalosna ako je usamljena. Poštujemo sve manjine. Neka bude poruka za sve: neka se dogovore i ne raspredaju ko je više kriv”, kazao je Milisav Popović, naša starina iz Kuča a to misli svako od nas.

A Dara kaže ministru Spajiću – pusti Andriju, Meda i Milana u Vladu, u njenom stilu.

I to je to. Jako prosta solucija. Dakle polakote momci. Posebno ti Dritane. Pošten si momak, častan. Ne priliči ti da budeš izdajnik, a znaš koliko velikim slovima se ta riječ piše u knjizi istorije… Sa nama se svaki dogovor pravi, mačak. Nismo mi tako loši momci. I sam si tako rekao.