Poklon od 700 miliona

Autor: Nikac Balić

U srpskoj istoriji, kako nas uče ljetopisi, rijetko se prodavalo po komadu. Obično su išli čitavi gradovi, pa i oblasti — na veresiju, za dukate, ili za mir u kući.

Kako tada tako i danas, uvijek uz posrednike i za proviziju.

Još davne 1333. kralj i budući car Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prodao je Dubrovčanima Ston i Pelješac za osam hiljada perpera i simbolični godišnji danak. Vjekovima kasnije, hercezi su prodavali Konavle i Trebinje, a nama mnogo bliži Balšići su, kako se u Zeti govorilo, „dali Skadar za vječni mir i nešto zlatnika“.

Nije to bila sitna trgovina — to je bio ozbiljan biznis prije nego što je riječ kapitalizam uopšte ušla u rječnik.

Miloš Obrenović nije zaostajao. On je, kad je trebalo, kupovao čitava sela, rudnike, mlinove, pa i rijeke ako se moglo — ali ne zato što je volio zemlju, već zato što je znao da je moć uvijek vezana za prostor.

Danas, preko sedam vjekova kasnije od cara Dušana, izgleda da se istorija vraća u formi „modernog investicionog projekta“, gotovo poklona, kako nam se to servira.

Samo što sada, umjesto kralja- cara Dušana, imamo srpski konglomerat– MK Grupa, a umjesto Stona i Pelješca, predmet kupovine su zlatne koke budvanske školjke – hoteli Slovenska plaža i Aleksandar. Ili, ako ćemo biti sasvim jasni, najvažniji i najvrjedniji djelovi grada Budve.

Ako se zna da taj „paket aranžman“ uključuje i hotel Park a gotovo je izvjesno i naselje na Zavali jasno je da se kupuje čitav grad a ne par nekretnina.

Dok neki poput predsjednika Opštine Budva gromoglasno „aplaudiraju“ drugi, među njima i za navedeni prostor zaduženo Morsko dobro, ćute i nadaju se da će se ova epizoda završiti bez njih u bilo kojoj ulozi.

MK Grupa, kako tvrdi predsjednik Opštine Budva, samoproglašeni potparol jedne od najvećih balkanskih korporacija što MK grupa zaista jeste, planira da „pokloni“ Budvi investiciju tešku 700 miliona eura.

Lijepo zvuči – poklon!

Samo, kao što nas išta uči istorija, svaka kupovina počinje osmijehom, a završava popisom šta kome pripada.

Ne možemo zaboraviti da su npr. prilikom prodaje hotela u Bečićima u paketu otišle i sve ulice pa je za očekivati da će se to desiti i u slučaju Slovenske plaže i Aleksandra. Uz ulice idu i korito rijeke Grđevice, poneki parking, stadion kao kusur i tako redom.

Jedino olakšanje je što danas ipak imamo dronove, personalne rakete, jedrilice, leteće taksije i sl. pa će odlazak na plažu nekih 70% turista smještenih u turističkom mjestu Budva biti makar teorijski moguće.

Nije problem što srpska kompanija želi da ulaže u Budvu. Naprotiv.

MK Grupa je ozbiljan igrač – imperija u najpozitivnijem smislu koja obuhvata poljoprivredu, energetiku, finansije i – što je ovdje ključno – turizam najviše klase.

Njihov hotel Grand na Kopaoniku standard je koji bi Budva mogla samo poželjeti.

Hoteli u Sloveniji i Hrvatskoj iz portfelja MK Grupe spadaju među najbolje na prostoru bivše Jugoslavije.

Svaki grad koji teži vrhunskom turizmu treba da otvori vrata investitorima tog ranga.

Problem počinje kada takva kompanija – umjesto da donese vrhunski turizam, i iskustvo koje nedvosmisleno ima, uz sugestije i raširene ruke onih koji vode grad i trebaju da ga štite i unaprijede – donese beton, a sve na poziv budvanskih interesnih grupa okupljenih oko vladajuće koalicije na lokalu.

Ako MK Grupa zaista želi da kupi hotele Slovensku plažu i Aleksandar, autorsko djelo slovenačkog arhitekte Kobea, samo da bi ih srušila i na njihovom mjestu podigla stanove za tržište, kondo hotele (koji su opet često „paravan“ za klasične stanove), i to bez plaćanja komunalija ili punih komunalija, onda to više nije investicija u turizam. To je investicija u nestanak Budve kao turističkog grada.

Zamislite, dakle, scenario koji je jasan i prost – umjesto postojećih 70.000 kvadrata hotela, koji danas daju dušu lokalitetu Slovenska plaža, dozvoljena je gradnja preko 350.000 kvadrata. Nakmanje tri stotine pedeset hiljada kvadrata betona, stakla i garaža – u srcu Budve, na prostoru između Slovenske plaže, hotela Aleksandar, stadiona Lugovi i hotela Park.

To više nije hotelski kompleks.

To je novi grad u gradu.

Kad se jednom izlije toliko betona na samu obalu, turizam, more i duša Mediterana odlaze nepovratno.

Nije, naravno, MK Grupa kriva ako joj neko ponudi da gradi koliko želi, gdje želi i kako želi.

Krivica je uvijek na onome ko joj to omogući. A u Budvi, izgleda, ima dovoljno onih spremnih da prodaju i posljednji metar obale uz odavno poznatu devizu –  samo da se „dogovorimo“.

Govori se o „tihom dogovoru“ sa Opštinom Budva i Vladom Crne Gore, o mogućnosti da se „na mala vrata“ proda stadion Lugovi, o tome da je čitav „konkurs za gradsko šetalište“ bio samo paravan da se opravda buduća izgradnja kule na mjestu hotela Park. Ako je to tačno, onda se ne prodaju samo hoteli, nego i grad Budva.

Sada (političku) bitku za spas Slovenske plaže jedino vodi Đorđe Zenović, mladi lokalni političar koji je na poslednjim izborima imao odličan rezultat sa svojom tek osnovanom građanskom listom.

Ako Đorđe uspije da išta spriječi i dogovor sa MK promjeni na bolje,  možemo mu „progledati kroz prste“ na to što se nije godinama suprotstavljao radnjama u kojima su njegovi partijski drugovi stvarali uslove da se desi ono što će se vjerovatno desiti.

MK grupa je angažovala, kako sami kažu, renomirani britanski arhitektonski biro MAKE da uradi projekat za Budvu.

Dok je projekat  Slovenska plaža bio medjunarodno cijenjen i nagrađivan dotle je MAKE Architects nevjerovatnih tri puta nominovan za Carbuncle Cup, britansku nagradu koja se daje za „najružnije zgrade u Velikoj Britaniji”. Njihovi projekti su konstantno bili kritikovani upravo zbog jako loših estetskih i urbanističkih odluka. Ostaje nam samo nada da novi budvanski projekat neće biti njihova četvrta nominacija!

Da se vratimo istoriji.

Ni kralj – car Dušan, ni herceg Stefan, ni Miloš Obrenović nisu poklanjali gradove. Oni su ih prodavali, ali znali su šta prodaju i zašto. Danas, izgleda, Budva može da ih pokloni – bez da zna ni koliko vrijedi, ni kome poklanja ni da zna zašto to radi. Kad se to obrne, volšebno izokrene, onda dođemo do jeftine kampanje da nama neko poklanja 700 miliona i zato ne možemo da se ne sjetimo da nas iskustvo uči da  pokloni nikada nisu besplatni.

MK Grupa je, objektivno gledano, finansijski gigant.

Njihov ulazak u Crnu Goru kroz kupovinu Hipotekarne banke i na druge načine pokazuje dugoročnu ambiciju, ozbiljnost i ogromnu snagu. Ali ako je prvi korak bio finansijski, a drugi građevinski – treći bi morao biti luksuzni turizam i mi u Budvi za to jesmo najbolji partneri.

Dakle, treba raširiti ruke za pravi turizam, sa luksuznim hotelima iz renomiranih međunarodno priznatih lanaca, sa kongresnim centrima, javnim prostorima i plažom koja mora da se revitalizuje, proširi i da ostane i građanima, a ne samo vlasnicima apartmana ili gostima hotela.

U suprotnom, a to je ono za šta se bespogovorno zalaže aktuelno budvansko rukovodstvo, Budva će postati samo niz kondominijuma za prodaju, i tada Budva prestaje da bude Budva.

Dodatni problem je što one koji možda mogu da spriječe ovaj scenario, a tu se prije svega misli na ministarstvo planiranja prostora pa i JP Morsko dobro koje gazduje šetalištem, plažom i gradskog lukom, apsolutno ne interesuje ni sudbina gradskog centra u Budvi niti samo šetalište i budvanski akvarijum. Nijemi posmatrači se naivno nadaju da će sve proći pored njih bez obaveze da „budu prisutni“.

Svemu treba dodati da su u prošlosti, pljačkom i otimačinom privatne zemlje od strane Komunistićke partije, desetine budvanskih porodica oštećene za milione eura.

Borete, Gigovići, Ivanovići i drugi su ostali bez nekoliko stotina hiljada kvadrata.

Sada država i lokalna samouprava žele da doniraju tuđu zemlju, gdje su trenutno Slovenska plaža i hotel Aleksandar ali i stadion Lugovi i hotel Park, iako je isti bila dužna da vrati.

Pravno – ako ne odmah onda bi trenutak kada se sruše postojeći hoteli značio savršen pravni osnov da se sva zemlja vrati pravim vlasnicima. Ipak, bojim se da ćemo zemlju tj.novac opet negdje u bližoj budućnosti vraćati mi čije je državno i lokalno rukovodstvo odlučilo da „pokloni budućnost“ stranom investitoru.

Najrazvijenije turističke destinacije mediteranskog dijela Evrope– Santorini, Portofino, Nica, Venecija, Dubrovnik,  prepoznale su, manje više na vrijeme,  opasnost od pretvaranja obale u stambene zone. Ograničile su gradnju, zabranile apartmanizaciju, zaštitile istorijske zone. Nema nikakve sumnje da u Opštini Budva, Morskom dobru, i drugim djelovima lokalne i državne uprave, ne znaju da je Budva, prije svega ostalog, grad star preko tri milenijuma i da su pravi kvaliteti Budve, pored prirodnih ljepotay u njenoj istorijskoj reputaciji.

Rezultat ponašanja poznatih evropskih turističkih destinacija je da im je vrijednost porasla, a identitet ostao.

Samo oni koji nijesu imali snage da kažu „ne“ investitorima sa betonskim snovima – izgubili su i turiste i sebe.

Budva gubi svoju poslednju bitku da ne bude među njima.

Zato je vrijeme da se postavi jednostavno pitanje, koje mora da postave oni koji vode grad a ne umiju da razumiju njegove potrebe i strijemljenja – želi li Budva da bude Santorini ili Novi Beograd,  pa na vodi?

Ako MK Grupa želi da gradi hotele sa pet i više zvjezdica – dobro došla, jer to umiju da rade bolje od drugih balkanskih konkurenta.

Čak je i razumno postavljena kombinacija vrhunskih hotela i manjeg broja stanova donekle i možda dobrodošla ako se sve postavi na kvalitetne osnove.

Ako MK grupa želi da gradi samo stanove sa pet soba i kondo hotele – hvala, ali ne hvala! Predlažemo obližnje Cetinje.

Investicije jesu poželjne, ali ne po svaku cijenu. Jer kad se jednom završi budvanska betonizaciia obale, nema više povratka. More ne zna za hipoteku, ali, može se reći, zna za osvetu.

A Budva, ako nastavi da poklanja ono što je čini jedinstvenom, a to nije urađeno malo puta, mogla bi uskoro postati samo još jedan primjer iz istorije — priča o gradu koji se prodao za šaku zlatnika, baš kao Ston i Pelješac prije sedam vjekova.

Razlika je samo u tome što tada, bar, nije bilo PR saopštenja kojima smo danima preplavljeni i nije bilo plaćenih javnih nastupa i besplatnih ćutanja državnih službenika i funkcionera kako bi nas ubijedili da je sve ovo  – poklon od 700 miliona.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)