Poklič „dogodine u Prizrenu“ na Božić 1871. nastao u Knjaževini Crnoj Gori
Poklič nastao po ugledu na jevrejski „dogodine u Jerusalimu“ zaživio je među Srbima i predstavlja nadu da će se Srbi jednog dana vratiti u carski Prizren, odnosno privremeno okupirano Kosovo i Metohiju. „Dogodine u Prizrenu“ nije poklič skorijeg vremena. Njegova istorija seže duboko u XIX vijek kada se srpski narod borio za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje.
Iako ovaj poklič u dijelu javnosti izaziva i niz negativnih reakcija u pokušaju da mu se učita maliciozna poruka, njegovo porijeklo i prvo pominjanje zabilježeno je u Crnoj Gori i izgovorio ga je tadašnji mitropolit. Dakle, radi se prvenstveno o jednoj patriotskoj sintagmi nastaloj u istorijskom vremenu i u specifičnim istorijskim okolnostima.
– Tvoj će glas, gospodaru, sa visokoga Lovćena čuti i najudaljeniji Srbin i odazvaće ti se. U Prizrenu dogodine, dabogda, Božić slavili! Živio gospodaru! Živjela sloboda srpska – poručio je mitropolit crnogorsko-brdski Ilarion Roganović knjazu Nikoli I Petroviću-Njegošu na Božić 1871. godine.
Cetinjski list „Crnogorac“ objavio je tim povodom riječi zdravice mitropolita u tekstu naslovljenom „Božić na Cetinju“ i dočarao atmosferu koja je u to doba vladala u crnogorskoj prijestonici u vrijeme najradosnijeg hrišćanskog praznika.
– U zdravici svojoj svijetlome knjazu želio je mitropolit što mu svaki Srbin želi – dug život i sreću u životu, stoji u uvodu teksta.
„Crnogorac“ je dalje citirao vladikine riječi kojim je poručio da se nada da će srpski narod Crne Gore povesti junački boj, koji će donijeti konačno oslobođenje i slobodu i braći iz tada drugih porobljenih srpskih krajeva.
– „I daj Bože“, reče dalje, da skorim, gospodaru, povedeš tvoje junake u junački boj, pa da svjetlost slobode, koju mi uživamo, zagrije svu braću našu u Hercegovini, Bosni, staroj Srbiji i u svim krajevima, gdje još pod tuđinskom igom stenju, poručio je mitropolit knjazu u zdravici na dan Božića i dodao da će knjažev glas sa Lovćena čuti svaki Srbin, ma gdje god da se nalazi i da će mu se odazvati.
Najstariji novinski list u Crnoj Gori
List „Crnogorac“ je bio crnogorski štampani nedjeljnik. Bio je prvi list u Crnoj Gori, za politiku i književnost, a kasnije od (25 broja) samo za politiku. Počeo je da izlazi 23. januara 1871. godine na Cetinju.
List je bio u službi ondašnje crnogorske uprave i jedan od glasila Ujedinjene omladine srpske. I urednici i izdavači lista su bili istaknuti članovi Ujedinjene omladine srpske.
Urednik je bio vojvođanski pjesnik i novinar Simo Popović, a vlasnik i izdavač knjažev sekretar Jovan Sundečić, takođe pjesnik i publicista (pravoslavni sveštenik iz Dalmacije).
List „Crnogorac“ je naglasio kako je snažna poruka o srpskoj slobodi uticala na sve prisutne, te da su oni nakon zdravice svi u glas gromko uzviknuli riječi: „Mnogaja ljeta!“.
– „Živio!“, grmne u družini. „Mnogaja ljeta!“, gromko se zaori. Ova zdravica mitropolita bješe kvasac raspoloženju našem. Veselost nabuja i živ se razgovor razvije – zaključeno je u tekstu „Božić na Cetinju“ koji je objavljen 1871. godine.
Ko je bio mitropolit Ilarion?
Rođen je 1828. godine kao Ilija Roganović od roditelja Đura i Marije iz okoline Podgorice.
Još kao mladić odlučio je da svoj život posveti duhovnom pozivu. Osnovno obrazovanje stekao je od sveštenika. Zamonašen je u manastiru Vranjini. Ime Ilarion dobio je po osnivaču istoimenog manastira iz XIII vijeka, monahu Ilarionu koji je bio učenik Svetog Save.
Foto: Vikipedija
Mitropolit Petar II Petrović Njegoš ga je rukopoložio u čin jerođakona 1843. godine, a četiri godine kasnije u čin jeromonaha. Nakon smrti jeromonaha Isaije postavljen je za starješinu manastira Ždrebaonik, a 1856. godine pozvan je na Cetinje da izučava bogoslovske predmete u cetinjskoj seminariji (bogosloviji).
Jeromonah Ilarion je postao starješina manastira Ostrog. Pošto je mitropolit crnogorsko-brdski Nikanor Ivanović 1860. godine napustio arhijerejski položaj na Cetinju, za njegovog naslednika od strane knjaza Nikole 5. avgusta iste godine postavljen je upravo Ilarion. Hirotonisan je 23. maja 1863. godine. U toku svoje arhijerejske službe osvetio je 45 novih hramova i rukopoložio 119 svešteničkih kandidata.
Umro je 1882. godine i sahranjen je u Vlaškoj crkvi na Cetinju.
(Nportal.rs)
Poklić eViva Montenegro nastao je u gradu heroju Cetinju,posto su tamo zivjele sve talijanske patrijote u Crnoj gori.