Pismo Zdravka Kasalice: Režim me označio kao teroristu i neprijatelja države, neće me ućutkati da otkrijem lopovluk u Vojsci, a braniću svetinje!

Predsjednik Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore Zdravko Kasalica, koji je žrtva proganjanja nadležnih organa jer se javno deklarisao u odbrani SPC uputio je otvoreno pismo nadležnim institucijama, koje prenosimo integralno:

Kao što vam je poznato iz medija, dana 02. jula se desilo hapšenje moje supruge Makedonke i mene, koje je potrajalo bezmalo 72 naredna sata. U medijima su se mogle čuti različite interpretacije razloga za hapšenje, koje naravno ostavljaju prostor svakom pojedinačno da donese svoj sud i stav po tom pitanju.

Moj sud o ovim postupcima je jasan i očekivan, obzirom na moje angažovanje svih ranijih godina u borbi za ostvarivanje različitih vrsta prava za pripadnike Vojske Crne Gore, a ponajviše bih rekao prava na dostojanstvo istih koje je dovedeno na najniže grane za koje bar ja znam kroz karijeru.

Poseban motiv za ovakav odnos je naravno moje dodatno angažovanje kao profesionalnog pripadnika Vojske Crne Gore u pružanju pune podrške očuvanju istorijskih i imovinskih prava Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, koje sam manifestovao učešćem na litijama u Podgorici i prikupljanjem potpisa od sadašnjih i nekadašnjih pripadnika Vojske Crne Gore za istu tu podršku.

Naravno tu je veoma važan i imperativ na poštovanju Ustava Crne Gore, kao i Zakona o Vojsci Crne Gore, kojim mi je takvo pravo ispoljavanja svoje vjere omogućeno.

Poznato vam je iz dosadašnje komunikacije da nedvosmisleno ukazujem godinama na neustavna, nezakonita, i nečasna postupanja prije svega Ministra odbrane, a onda i većeg dijela infrastrukture u sistemu rukovođenja i komandovanja u Vojsci Crne Gore, kojim se ustvari prikriva sav njihov nezakonit rad i odsustvo ikakve i moralne ali i odgovornosti pred pravosudnim organima.

Tu je prisutan javašluk i neodgovornost koja posebno Vojsci Crne Gore nebi trebala biti svojstvena. Godinama sam zbog tog rada bivao izložen najbrutalnijim napadima od strane najviših organa Vlasti u sektoru odbrane, bivao označavan i kao neprijatelj Crne Gore, čak i kao terorista u sopstvenoj državi, pa na kraju i kao organizator nekakvih kriminalnih struktura.

Naravno, sve sam ove napade doživljavao i proživljavao na svoj način, uvijek imajući na umu i taj balkanski „mentalitet“ vlasti, koja uvijek suprotno mišljenje označava najbrutalnije ili najogavnije kako je to potrebno, zavisno od trenutka. Za sve sam to imao i nekog razumijevanja čak, do ovog 02. jula kada smo supruga i ja uhapšeni i bili izloženi i svojevrsnoj torturi o kojoj ću nekom drugom prilikom pisati.

Taj postupak je pakleno zabolio, jer je to otvoren atak na moju porodicu, koji mi je na ovaj ili onaj način i nagovještavan u nekim ranijim radnjama i postupanjima Ministra ili njegovih saradnika. Tada se desio napad na jednu ženu i jednu majku, koja je već preživjela pakao najteže bolesti i liječenja, koja je zavoljela Crnu Goru kao svoju zemlju, u kojoj je planirala i budućnost našeg jedinca sina.

Onemogućen sam obavezom da ne mogu govoriti ili pisati o samom predmetu ovog postupka, ali mogu ukazati na određene detalje koji su vam dobro poznati.

Prvo, da li znate da je veoma veliki broj pripadnika Vojske Crne Gore, a i oni koji su bivši pripadnici po različitim osnovama tužio državu Crnu Goru u kojima su tražili obeštećenje?  Znate li da je procenat dobijenih sporova veći od 90% ? Znate li da je neko zbog milionskih gubitaka sa računa koji je namijenjen za MO snosio odgovornost? Reći ću vam – NIKO.

I šta je onda najlakše ? Najlakše je bilo Ministru da šalje svog saradnika po kasarnama da ucjenjuje i prijeti ljudima koji su tužili, da to nije patriotski, da je to sramota i da se time ne pokazuje ljubav prema sopstvenoj državi. To govore oni koji su svojim neradom doprinijeli da dolazi do tužbi. Upravo sam ja koristio kapacitet i zamjenika predsjednika SOVCG a kasnije i kada sam postao predsjednik, da u nekim situacijama zaustavimo pokretanje tužbi, kako bi pokušali u komunikaciji sa MO to riješiti vansudskim načinima. Naravno, nijesu prihvatili, a epilog su bile tužbe koje su naravno izgubili pred sudovima.

Da li je neko i iz strukture Zaštitnika imovinskih i pravnih interesa Crne Gore odgovarao zbog toga ? Odgovor – NIJE.

Tada postaju krivi advokati koji zastupaju tužioce u tužbi protiv države. I tu počinje progon i moje supruge, koja gle čuda i sama poznaje veliki broj pripadnika Vojske jer je nekoliko godina radila u Komandi 2. Armije u Podgorici kao pravni referent.

Lakše je ipak Ministru i saradnicima da javnosti predstavljaju priču kako sam ja supruzi „namještao“ sporove, što je notorna neistina i podmetačina.

Upravo sam bio protivnik predloga bivšeg predsjednika SOVCG da moja supruga, kao dobar i iskusan advokat, bude pravni zastupnik i saradnik SOVCG, jer bi to zaista bio sukob interesa, kao školski primjer. Ali, što bi aktuelnu vlast tangirao takav školski primjer, kada oni takvih primjera imaju na sve strane u državnoj upravi. Da li je to uopšte nekome nepoznato.

Ovdje je samo posrijedi jedno jadno i nezakonito postupanje u smjeru obračunavanja sa iskrenom sindikalnom borbom u sektoru odbrane, čija sam jedna od personifikacija i ja u najvećoj mjeri, sa jedne strane, i stravičan pritisak i utjerivanje straha zaposlenima da nikada više ne traže ostvarenje svojih prava sudskim putem, sa druge strane.

Taj metod je ustvari svo vrijeme prisutan, i dan danas se smišljeno radi od strane Ministra i njegovih saradnika na uništenju SOVCG, što mu za sada i ide od ruke, jer ima raznorazne klovnove u uniformi, čije sam slike prikazao i na sjednici GO USSCG, koji svesrdno i bezpogovorno izvršavaju SVE što im se daje kao zadatak, i posmatrajući patriotizam samo i kroz prizmu kako to čini aktuelna vlast – svi koji se suprotstvaljaju hijerarhiji su neprijatelji koji žele zlo Crnoj Gori !

Obzirom da će se progon mene lično i moje porodice nastaviti, to je bar jasno, te da se to odražava i na SOVCG jer mi je onemogućena komunikacija i sa mojim potpredsjednikom, a onda sve to ima itekako loš uticaj na članstvo, od Unije slobodnih sindikata Crne Gore od danas ZAHTIJEVAM da sa sadržajem ovog pisma, kao i sa svim vašim saznanjima i spoznajama dešavanja u i oko SOVCG, kao i nesavjesnim radnjama posebno Ministra odbrane i saradnika prema SOVCG i pripadnicima Vojske generalno, upoznate sve relevantne institucije u zemlji i inostranstvu.

Zahtijevam da ih upoznate sa faktom da je ovo obračun sa porodicom jednog predsjednika SOVCG koji se nikada nije mirio i neće, sa svim nepravdama koje su pričinjene pripadnicima Vojske Crne Gore.

Neće se nikada miriti sa kršenjem dostojanstva pripadnika Vojske Crne Gore, a onda možete misliti i šta misli o kršenju ličnog dostojanstva i ugleda.

Treba takođe da znate da je već ovog momenta, sve da se prekine ovog trena ovaj postupak, nama kao porodici pričinjena ogromna i nenadoknadiva šteta u smislu nanošenja javne ljage i blaćenja, do potpunog onemogućenja rada i življenja od svog rada.

A šta se upravo ovih dana pa i danas i sjutra (neradni dani ) dešava? Upravo u zgradu Ministarstva odbrane pozivaju i saslušavaju veliki broj pripadnika Vojske Crne Gore određena lica iz Ministarstva odbrane ili Vojske Crne Gore, u svojstvu građana, bez prisustva advokata ili nekog ko bi se brinuo o zaštiti njihovih prava, na okolnosti tužbi u radnim sporovima, i prikupljaju nekakve izjave i time se direktno miješaju u sudski postupak koji je u toku.

Ovo je po meni skandal za koji nema objašnjenja i koji govori dovoljno o načinu uticaja na nezavisnost crnogorskog pravosudnog sistema. Da li treba objašnjavati o kakvom se radi skandalu radi ???

Što se tiče SOVCG, poznati su vam moji zahtjevi za hitnim sastankom sa Premijerom koji je obmanuo ili prevario SOVCG u obećanjima sa sastanka 22.12.2018. godine na kojem je bio i Generalni sekretar USSCG prisutan, i gdje ovakvim postupanjem izbjegavaju i taj sastanak i suočavanje sa neiskrenim obećavanjima i potpisima Ministra odbrane da će se socijalni dijalog sa SOVCG urediti na najbolji mogući način i kroz konkretne i vidljive rezultate za zaposlene.

Zahtijevam da se to ne dozvoli, i taj sastanak MORA biti realizovan uz prisustvo mog zamjenika, jer me nebi iznenadilo da im kao i ranije nije prihvatljiv razgovor sa Predsjednikom SOVCG.

Takođe zahtijevam da jedna od tačaka dnevnog reda, prvog narednog sastanka IO i GO USSCG bude ovaj slučaj, koji može imati i dalekosežne posledice i po Uniju slobodnih sindikata i po SOVCG, kao i da se razmotri pokretanje postupka od strane USSCG pred Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda.

Smatram da i USSCG sve ove godine ima i previše slučajeva klasičnog šikaniranja i maltretiranja najistaknutijih predstavnika sindikata i da tome mora da se iznađe način za kraj takvog ponašanja.