Komemorativni skup posvećen akademiku Miru Vuksanoviću (1944–2026) održan je juče u svečanoj sali Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU). U prisustvu članova porodice Vuksanović, predsjednika SANU Zorana Kneževića i drugih zvaničnika, akademik Jovan Delić rekao je da je Vuksanović dao veliki doprinos čuvanju i stvaranju srpske leksike, prenosi Tanjug.
Delić je dodao da će Vuksanović ostati upamćen „po cijelim novim žanrovima koje je stvorio, po pričama o riječima i po romanima o riječima, po osebujnoj enciklopedijskoj, leksikografskoj paradigmi kojom je obogatio bogatu srpsku književnost”.
Prema njegovim riječima, „Semolj trilogija”: „Semolj gora”, „Semolj zemlja” i „Semolj ljudi” predstavlja „trovrh i srce Vuksanovićeve proze”. „’Semoljska trilogija’ će se i u budućnosti hvaliti i osporavati, ali će, kao i Semolj, ostati nepomjerljiva. To je već danas istorija srpske književnosti”, ocijenio je Delić.
On je istakao da je prelomni trenutak na Vuksanovićevom putu ka mozaičnim azbučnim romanima pojava njegove poeme „Tamo–oni” i da je tada prvi put sam napisao rječnik uz svoju poemu. Prema njegovim riječima, iza Vuksanovića je „ostala ogromna praznina u Akademiji i u Matici srpskoj”. „Zbogom, otišao si zaokruženog i završenog svog životnog djela po mjeri svoje snage i svoga dara”, poručio je Delić.
Sekretar Odjeljenja jezika i književnosti SANU Zlata Bojović podsjetila je da su prije dvije godine u SANU predstavili 20 tomova „Sabranih djela” Vuksanovića, objavljenih povodom 80 godina od rođenja i 50 godina od književnog, uredničkog i upravničkog rada. Ona je dodala da je Vuksanović bio jedan od najangažovanijih članova SANU i da je, između ostalog, bio upravnik Biblioteke SANU, urednik i voditelj Tribine Biblioteke SANU i istoimene publikacije, kao i predsjednik Upravnog odbora Instituta za srpski jezik.
Prema njenim riječima, „malo je prostora za riječi koje bi mogle da predstave Vuksanovićev dugi i veliki trud na poslovima koje je ozbiljno i istrajno obavljao, i njegov bogati stvaralački, književni rad koji je u osnovi bio njegov prvi i istinski poziv”.
„Vuksanović je za sobom imao obimno i značajno književno djelo koje su tokom niza godina pratile visoke ocjene i priznanja”, podsjetila je Bojovićeva.
Profesor Mihailo Pantić rekao je da je Vuksanović u svom plodnom životu svaki kreativni nalog, profesionalni poduhvat i društvenu obavezu „oposlio i okončao”, a dočekao je i da vidi svoja „Sabrana djela”.
Pantić je ocijenio da se u Vuksanovićevim djelima uočavaju kao tačke oslonca piščevog imaginarnog svijeta, najprije arhaičan jezik, kojim je nastavio da dopunjava „Srpski rječnik” Vuka Karadžića. Prema njegovim riječima, Vuksanović i Vuk govore istim jezikom bez kojeg je nezamisliv jedan magistralni tok u srpskoj književnosti. Pantić je dodao da je druga tačka povratak mitu, a Vuksanovićeva mitografija je utemeljena u zavičajnom predjelu, od čije topike i jezika gradi poseban svijet, koji je bajkovit i magično realističan.
Dok treći Vuksanovićev poetički vektor izrasta iz epske baštine, ali kao lirska reminiscencija, Pantić je kao konačnu tačku istakao prepoznatljivost piščevog stila, zaključujući, između ostalog, da je Vuksanović „pisac koji nije zaboravio svoj maternji jezik”.
Profesor Aleksandar Jerkov rekao je da je Vuksanović bio čovjek velike akademske moći i kapaciteta, kao i bibliotečkog dara. „Volio je ovu zemlju, posvetio joj je sebe i imao je osjećanje bivstva u jeziku kome je pripadao”, naveo je Jerkov.
Istakavši da je Vuksanović njegov omiljeni pisac, Jerkov je rekao i da je „Miro zaslužan za ’semoljizaciju’ srpske književnosti”, dok je za proučavanje njegove proze potrebno vrijeme i staloženost.
Rođen u Krnjoj Jeli u Crnoj Gori, Vuksanović je diplomirao 1969. jugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a karijeru je počeo kao srednjoškolski profesor u Somboru, gdje je od 1975. bio na čelu Gradske biblioteke.
Vuksanović je od 1988. bio upravnik Biblioteke Matice srpske, a od 2011. upravnik Biblioteke SANU, pošto je 2009. godine predložen za dopisnog člana SANU, a za redovnog 2015. godine. Vuksanović je preminuo 6. februara u Novom Sadu.
(POLITIKA)
