Kada je Šarl de Gol stvorio francusku Petu republiku 1958. godine, glavni prioritet je bio uspostavljanje političkog sistema koji bi osigurao potpunu stabilnost.
De Gol je, tako, bio prvi od samo osam predsjednika u proteklih 67 godina – a nova struktura mu je dala ovlašćenja ravna ovlašćenjima monarha.
Međutim, pukotine počinju da se vide. Sa Emanuelom Makronom kome je premijer podnio ostavku poslije samo 26 dana na funkciji, Francuska izgleda sve samo ne stabilno. De Golova tvorevina je testirana do tačke pucanja.
Posmatrajući požar francuske politike u posljednjih nekoliko mjeseci, primamljivo je svaliti najveći dio krivice na predsjednika Makrona. Na kraju krajeva, bila je njegova odluka da raspusti Narodnu skupštinu i raspiše parlamentarne izbore prošle godine, što je pokrenulo krizu koja je do sada odnijela pet premijera, a mogla bi i šestog prije kraja godine.
Ali kriviti samo Makrona znači propustiti veći problem – da je francuska Peta republika urođeno nesposobna da se prilagodi kompromisu i podjeli vlasti, piše „Politiko“.
Zamišljena kao protivotrov hiperfrakcionoj Četvrtoj republici, koja je za 12 godina prošla kroz 21 različitu administraciju, De Golov sistem je optimizovan da proizvede samo jedan ishod: hipermoćnog predsjednika koga podržava apsolutna većina u parlamentu.
Svaki institucionalni mehanizam usmjeren je ka ovom cilju, uključujući dva kruga predsjedničkih izbora koji primoravaju birače da se okupe oko najprihvatljivijeg izbora, i činjenicu da se parlamentarni izbori održavaju odmah nakon predsjedničkih glasanja.
Peta republika funkcioniše besprijekorno sve dok predsjednička stranka ima jasnu većinu u parlamentu. Vlada tada postaje neka vrsta glorifikovanog konsultativnog tijela koje služi dnevnom redu parlamenta.
Ali u bilo kojoj drugoj konfiguraciji, to je haos. Ako se parlament raspusti i opoziciona stranka preuzme vlast, rezultat je kohabitacija – sinonim za paralizu.
Podijeljeni parlament – što se Francuskoj dogodilo poslije junskih izbora 2024. godine – još je gora opcija. Svaka ideja eventualne saradnje dočekuje se „na nož“.
Situacija je toliko problematična, da pojedini čežnjivo gledaju ka Njemačkoj, gdje su koalicije dio „političke DNK“. Čak i Italija, „brod ludaka“ Evrope, djeluje stabilnije od Francuske.
Šesta republika?
Žan-Lik Melanšon, ljevičar i višestruki predsjednički kandidat, djelimično je zasnivao svoju kampanju 2022. godine na ideji da Francuska mora da pređe na „Šestu republiku“. Vladajući establišment brzo je odbacio tu ideju, tvrdeći da bi ona prvenstveno služila njegovim interesima.
Ali dok Francuska gleda u ponor, možda je vrijeme da počne da razmišlja van okvira. Možda je De Golova tvorevina nadživjela svoje vrijeme, zaključuje „Politiko“.
(RT Balkan)
