–Evo poslije dvadeset godina ruiniranja i devastiranja hotela Zeta, stvara se mogućnost da ovo najznačajnije ugostiteljsko-turističko zdanje vrati svoju staru funkciju, i pomogne Danilovgradu da učini održivom ideju da se turizam nametne kao značajna privredna aktivnost. Ovaj poduhvat je bio i šansa da se Danilovgrad oduži Iliji Šćepanoviću, najznačajnijem arhitekti koji je stvarao u Danilovgradu još od 1869. godine, od donošenja urbanističkog plana grada od strane Dragiše Milutinovića. Sve ove činjenice su navođene u iskazima naručioca, finansijera i kreatora ovog nauma. Prezentovano je da će se rekonstrukciji ovog objekta pristupiti sa punom sviješću o vrijednostima naslijeđenog umjetničkog ostvarenja, te da to podrazumijeva i poštovanje umjetničkog izraza njegovog autora. Rekonstrukcija je trebala da podrazumijeva izbjegavanje imitacija, i nekih novih „umjetničkih“ izraza, a posebno politikanskih intervencija u prekomponovanju izraza Ilije Šćepanovića, povodom renoviranja hotela Zeta u Danilovgradu, saopštio je Pero Radonjić, predsjednik OO Nove srpske demokratije u tom gradu.
On dodaje da se građanima nedavno obratio glavni finansijer Veselin Mijač riječima „da će hotel Zeta biti moderniji iznutra, a spolja će ostati kao nekad“. A onda nekoliko dana poslije toga skinut je natpis i amblem sa hotela Zeta, koje je originalno, kreativno rješenje autora Ilije Šćepanovića, tj. pečat na ovom njegovom umjetničkom ostvarenju, podvrgavajući se politikanskom uticaju trenutnih DPS moćnika u Danilovgradu i njenim neformalnim centrima, koji nastoje da latinizuju svekoliki kulturni izraz u našem gradu.
–Arhitekta Veljko Radulović je time protjerao ćirilični izraz sa ovog objekta i krivotvorio „potpis“ Ilije Šćepanovića, ispisujući ga latiničnim znakovima. O Iliju Šćepanoviću i iskrenom sjećanju na ovog slavnog umjetnika, njegove kolege iznosile su impresivne vredonosne iskaze, od kojih ćemo navesti arhitektu Andriju Markuša, koji ističe da je „Šćepanovićeva arhitektura racionalna, logična i prisna, arhitektura po mjeri čovjeka“. Markuš navodi da se Ilija Šćepanović bavio ne sam arhitekturom, već i slikarstvom i vajarstvom, pri čemu je ostvario značajna djela u svakoj od ovih oblasti, pojašnjava Radonjić.
Iz svaga navedenog, primjećuje Radonjić, treba se vratiti amblemu ovog hotela, kome je Ilija Šćepanović dao poseban izraz, dajući slovima „Zeta“ (naziv hotela) umjetničku formu na izražajan, harmonični način, uz autentičnu primjenu njegovog kaligrafskog znaka, kao još jednog umjetničkog izraza kojim je ovaj umjetnik uspješno vladao.
–Ovaj svojevrsni pečat na arhitektonskoj kreaciji Ilije Šćepanovića svakako treba sačuvati, tako što će se vratiti kao umjetnički ukras na renoviranom hotelu, kako bi generacije znale da je hotel njegovo umjetničko ostvarenje i ponos našeg grada, a ne da bude igra sujete novokomponovanih restauratora i politikanskih fabrikacija, a sve sa ciljem promjene kulture sjećanja i progona ćirilice, kao jednog od najznačajnijih identitetskih i istorijskih temelja Danilovgrada, zaključuje Radonjić.
(Srpska24)
