Piše: Jovan Markuš
Sa obzirom da su moji tekstovi na fb profilu, portalima: IN4S, Borbi, Portalu 083, podstakli mnoge da se bave slučajem Papović osjećam profesionalnu potrebu da reagujem. Neshvatljivo je da danas kada je srušen totalitarni režim DPS-a na Univerzitetu Crne Gore, kao akademskoj i naučnoj ustanovi, još uvjek postoji partijsko zapošljavanje kadrova DPS-a, da se pri tome ne poštuje zakon, ni naučna pravila, da se sve nastavlja raditi po starom kriminogenom DPS receptu.
Zašto niko ne procesuira kandidata za akademika Živka Andrijaševića, mentora na doktoratu Dragutina Papovića, koji se iz petnih žila godinama forsira na univerzitetu, iako nema nikakve naučne reference za ono što predaje? Prepakovanje sopstvene knjige i lažiran izbor u zvanje redovnog profesora Živka Andrijaševića na osnovu iste knjige za koju je biran u zvanje vanrednog profesora je najbezočnije vrijeđanje cijele akademske zajednice. Riječ je o knjizi „Crnogorska crkva 1852- 1918“ u izdanju Filozofskog fakulteta u Nikšiću iz 2008. godine (ISBN 978-86-7798-025-2) sa kojom je između ostalog biran u zvanje vanrednog profesora, koju mu je neko kasnije preveo na ruski jezik i objavio u Moskvi 2011. godine pod istim naslovom “Černogorskaja cerkov 1852-1918“ u izdanju Olma Media Group (ISBN 978-5-373- 03839-3). IAKO SE BEZUSPJEŠNO VADIO DA JE RIJEČ O DVIJE RAZLIČITE KNJIGE, IPAK GA JE OSUDIO ETIČKI SUD UNIVERZITETA CRNE GORE ZA PLAGIJAT.
U svoju odbranu navodio je, da je različit ISBN broj za obje knjige, neznajući da u dvije različite države ista knjiga ne mora imati isti ISBN broj jer je različit način formiranja tog broja. Bitan je sadržaj, a to se uvelikoj mjeri poklapalo. Da je riječ o istoj knjizi ukazuje i pisac referata za izbor u zvanje redovnog profesora akademik Đorđe Borozan: „Upravo je rusko izdanje knjige „Crnogorska crkva 1852- 1918” pokazalo ruskoj naučnoj javnosti kakav je bio položaj pravoslavne crkve u Crnoj Gori i kakav je bio položaj ove crkve u odnosu na pravoslavne vjerske institucije u inostranstvu.“ (Bilten 335, str. 39).
A i sami ruski izdavač između ostaloga konstatuje: „Rezulьtatomprovedennogoissledovaniя i proяvlennogointeresa k эtoйtemestaladannaяmonografiя. Neskolьkoboleeobъemnoonavpervыeopublikovana v 2008 godunačernogorskomяzыke, v izdatelьstveFilosofskogofakulьtetaUniversiteta v Černogorii. Dannaяmonografiяvpervыevыhoditnarusskomяzыke i adaptirovanadlяrossiйskihčitateleй, u kotorыhestьosnovnыeznaniяpoistoriiČernogorii i želaniepolučitьinformaciюpoizložennoйproblematike.
“U prevodu: „Rezultat sprovedenog istraživanja i pokazanog interesovanja za ovu temu bila je ova monografija. Prvi put je objavljena u nešto obimnijoj formi 2008. godine na crnogorskom jeziku, u izdavačkoj kući Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Ova monografija se prvi put objavljuje na ruskom jeziku i prilagođena je ruskim čitaocima koji imaju osnovna znanja o istoriji Crne Gore i želju da se informišu o izloženim pitanjima.“ Rusko izdanje nije izdala naučna ustanova nego izdavačka kuća, specijalizovana za naučnu fantastiku dječjeg uzrasta, tako da ruska naučna javnost, kako navodi Borozan, nije ni upoznata sa ovom knjigom, a kamoli sa Živkom Andrijaševićem. I sam izdavač ukazuje na to da knjiga nije namjenjena akademskoj javnosti već širokom krugu ruskih čitalaca.
Odbrana „neke grupe profesora“ sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, da se na tom fakultetu sve radi po zakonu, pada pred ovim činjenicama u vodu. Na slučaju Andrijašević – Papović vidi se da je partijsko zapošljavanje i forsiranje DPS i antisrpskih kadrova na Filozofskom fakultetu normalna pojava.
(Mišljenja i stavovi izneseni u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi portala Borba)
