Piše: Bojan Panaotović
Nakon trodecenijske autokratske vladavine Mila Đukanovića, samo su politički neuki i naivni verovali kako će od 31. avgusta 2020. u Crnoj Gori procvetati ruže i poteći med i mleko.
Ljudska prava, demokratija, istinska multietničnost, ekonomski napredak, ne dolaze preko noći i ištu vreme, energiju, kadrove i raskid sa starim negativnim praksama i politikama. Vlade Krivokapića i Abazovića nisu imale snage da isprave političku anomaliju koja je trajala do minule 2024. godine a ogledala se u tome da prosrpskim strankama koje predstavljaju ozbiljan deo biračkog tela ne sme biti dopušteno da participiraju u izvršnoj vlasti.
Taj veto, pokazalo je vreme, bio je uzrok političke nestabilnosti u Crnoj Gori i direktno ili indirektno uzrokovao je pad prvih postđukanovićevskih vlada. Milojko Spajić je bio politički pragmatičan i napravio savez sa prosrpskim snagama što će, očigledno, dati ključni doprinos dugotrajnosti njegove vlade. Takođe politički pametan potez bio je uključivanje Bošnjaka i Albanaca u izvršnu vlast jer je, uz predstavnike Srba, na sceni jedna multienička vlada što je dobro i lekovito za unutrašnje prilike a snažno doprinosi evropskom imidžu gledano spolja.
Tako je 2024. godina donela konačno demokratsku konsolidaciju u Crnoj Gori kroz povratak Srba na važne pozicije i to ne kroz nekakvu dominaciju nad drugima već u sadejstvu sa ostalima što je u potpunosti afirmisalo istinsku multietničnost. Aktuelna vlada i parlamentarna većina uspele su da realizuju dugo odlagani popis stanovništva uprkos nastojanjima retrogradnih snaga da ga do u beskraj odlažu i opstruiraju.
Tako je jedno važno pitanje za demokratiju, demografiju, ekonomiju i razvojne politike, nakon godina odlaganja, konačno skinut sa dnevnog reda. Srbi čine trećinu stanovništva u Crnoj Gori i nebo nije palo. Najveći broj stanovnika Crne Gore govori srpskim jezikom i ta činjenica takođe nije izazvala nikakvu kataklizmu. Dakako, ozbiljne i odgovorne političke elite potrudile bi se da se ova društvena, lingvistička i politička realnost pretoči u adekvatne zakonske i ustavne norme.
Na planu evropskih integracija ostvareni su konkretni pomaci od IBAR-a, preko imenovanja u pravosuđu pa do zatvaranja određenih poglavlja. Primedbe DPS-a da je zatvoreno samo tri poglavlja apsurdne su i politički bezube jer je njihova vlast u poslednjih desetak godina zatvorila 3 poglavlja, dakle isto onoliko koliko je aktuelna zatvorila za 10 meseci. Što se tiče primedbi Hrvatske na Rezoluciju o Jasenovcu one su tragikomične.
Umesto da je Zagreb pozdravio donošenje jedne ovakve rezolucije i još jednom se pokajao zbog jezivog genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH, isti histeriše i pokušava da ucenjuje Crnu Goru. Pri tom, čak i politički laici znaju da su starija i daleko važnija pitanja Prevlake a da ustupke po tom pitanju nije želeo da pravi ni DPS kao i da je nesporna činjenica da Zagreb, brod Jadran potražuje već decenijama a da ni DPS nije želeo da ga da niti ga je dao…
Odnosi sa ključnim susedom Srbijom imaju kontinuiranu uzlaznu liniju i to je dobro ne samo zbog real politike i regionalne stabilnosti već i zbog praktičnih ekonomskih procesa. Ako su kompanije i građani iz Srbije među vodećim investitorima, kupcima nekretnina i slično u Crnoj Gori, ako su turisti iz Srbije na poziciji broj jedan kada su po sredi statistike koje obuhvataju turističku sezonu, onda je jasno da kvarenje i loši odnosi sa Srbijom predstavljaju u ekonomskom smislu pucanj u sopstvenu nogu.
Izgradnja auto puta do granice sa Srbijom izvesno bi dodatno povećala broj turista iz Srbije ali i još nekih zemalja te je najava izgradnje novih deonica od velikog značaja za ekonomiju Crne Gore. Pohvale sa evropskih adresa kao i iz Vašingtona na račun Vlade Crne Gore i parlamentarne većine s jedne, kao i dvotrećinska podrška u parlamentu s druge strane ukazuju da će aktuelna vlast uspeti da zaokruži puni mandat i da obezbedi dobre politike za Crnu Goru na različitim poljima.
Konstituisanje vlasti u Podgorici u okviru tridesetoavgustovskih činilaca verovatno će voditi sličnom scenariju u Nikšiću tako da je realno očekivati relativno stabilnu lokalnu vlast i u dva najveća crnogorska grada. Iz svega navedenog da se zaključiti da su političke perspektive Crne Gore u nastupajućoj 2025. godini dobre.
Povećanje plata i penzija svakako je dobra vest za građane, ali valja delati u pravcu povećanja atraktivnosti turističke ponude, zdrave hrane i domaćih proizvoda koje Crna Gora može da ponudi kao i na privlačenju investitora koji bi otvorili preduzeća, fabrike i slično i otvorili nova radna mesta. Suvišno je i naglašavati da je borba protiv korupcije i kriminala još uvek na samom početku i da preostaje još mnogo napornog posla.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
