Sociolog Bojan Panaotović izjavio je jutros da je nakon jučerašnjeg zamješateljstva i skandala vezanog za (ne)potpisivanje temeljnog ugovora Vlade Crne Gore i SPC jasno da premijer Krivokapić nema namjeru da isti potpiše i ako ga nije potpisao do danas, postavlja se pitanje iz oblasti elementarne logike, zašto bi ga potpisao 30. oktobra?
Cijela stvar je bizarna i problematična tim prije ako se ima u vidu činjenica da Venecijanska komisija nije imala nikakve primjedbe na sadržaj izmijenjenog zakona, a da je još pijre nekoliko mjeseci premijer sam izjavio da je tekst usaglašen i da preostaje samo da se utanači termin potpisivanja.
Jučerašnji pritisak na organe SPC i pokušaj kadrovanja unutar iste predstavlja najgrublji oblik miješanja u pitanja Crkve i grubo narušava jedan od osnovnih načela modernih društava, a to je princip sekularizma i odvojenosti države i crkve, država i crkava.
Šest mjeseci nakon pada DPS-a sa vlasti, racionalnom posmatraču nameće se pitanje šta se promijenilo u Crnoj Gori osim što su potvrđeni i ojačani spoljnopolitički prioriteti starog režima na čemu DPS s pravom poentira.
Jedno od ključnih obećanja liste koju je predvodio Krivokapić bilo je poboljšanje odnosa sa Srbijom i Rusijom. Rusiji se, dakako uvode sankcije, a odnosi sa Srbijom su podjednako loši kao za vrijeme bivše vlasti, s tim što moramo biti korektni i konstatovati da su za 30 godina vladavine Mila Đukanovića odnosi sa Srbijom bili odlični, solidni ili podnošljivi 27 godina, a loši, recimo 3 godine.
Nova Vlada, od odsustva volje da vrati ambasadora pa do niza drugih pitanja ne čini ništa da odnose iz poslednjih par godina popravi.
Ipak, ključna stvar zbog koje je DPS i pao 30. avgusta bio je loš odnos prema SPC u Crnoj Gori.
Čak i najveći pesimisti očekivali su da će makar to pitanje biti ekspresno rešeno.
Međutim, juče je cjelokupna javnost svedokom da od uređenja odnosa sa SPC nema ništa i da premijer želi beskrajno da odlaže ovu stvar.
Imajući u vidu fakat da DF predstavlja lavovski dio parlamentarne većine, nameće se zaključak da je jedino politički mudro i smisleno uskratiti podršku aktuelnoj Vladi, ne glasati ni za jedan zakon dok se ne potpiše temeljni sporazum koji inače proishodi iz izmijenjenog Zakona o slobodi vjeroispovesti i koji je potpuno nesporan.
Možda Krivokapić i želi da potpiše sporazum, možda je zbilja zato i krenuo za Beograd, ali trpi pritiske određenih centara moći koji imaju znatno veći animozitet prema SPC od bivšeg režima.
Ako je tako, premijer mora imati pritisak i sa druge strane, u protivnom od rešavanja statusa SPC u Crnoj Gori neće biti ništa!
