OVO SI I TI MOGAO NAPISATI

Piše SIBIN

Usta puna Ustava!

Kao laik, to je sve što mogu da primjetim.

Sjećam se, ne bez osjećanja nelagodnosti, da Godar negdje veli, kako su djeca zarobljenici politike.

E sad, bilo bi sjajno kad bi neko, dokon i kreativan, napravio podcast i oponašajući Godarovu tv emisiju „Šest puta dva“, sa kasirkom ćaskao o platonizmu kod Sartra, o izjavi Bil Gejtsa o Covidu sa taksistom, o pornografiji sa akademikom, o zaposjednutosti od strane libida sa veterinarkom, o šahu sa kozmetičarkom.

Jer, pazimo: istinski odgovori uvijek dolaze od strane onih koji su se – ‘samoautsajderisali.’

Ima nečeg dosadnog u nemjerljivoj količini kreativnosti i razmetljivosti istom kojom nas zasipaju kolumnisti. Razumije se, ovo što sam napisao nipošto mi ne ide u prilog. Još manje Branu Mandiću, koji, opet, u slobodno vrijeme za svoj gušt sastavlja slobodne stihove, koje, opet, kometatori „Vijesti“ nisu podržali, tražeći da se vrati na svoje, dakle, prisvojene teme.

Nego: kako odblokirati sistem kojeg bi baš to dovelo do totalnog urušavanja? Nekad, znate, upravo paradoks održava stvari, idealan primjer je porodica koja opstaje uprkos samoj sebi.

Preslikano sad na državu, isto važi i za Crnu Goru: ništa ne funkcioniše, pa ipak, i dalje guramo.

Dokle? To bi mogli da pitate u anketi koju biste napravili u srcu divljine, jer možda tamo boravi odgovor.

Uzmite u obzir mišljenje jednog krapa!