Piše SIBIN
Đilas tvrdi da se ne može biti istovremeno marksista i savremen, u knjizi intervjua, „Heroj – Antiheroj“, i objašnjava, nakon što citira Ljosu, šta se dešava sa komunistima kad zasjednu na vlast, i kako od internacionalista postaju žestoki nacionalisti i vlastodršci (str. 269.)
Ova dijagnoza – koju Đido plasira jer poznaje ovdašnji komunizam iznutra, bio je njegov glavni izvršitelj, dočim je Tito bio tek portret za naše narode i narodnosti – nikako u glavu ne ide jednom Nikolaidisu, koji se raskukao nad sudbinom novocrnogoraca, što samo kazuje da im dobro ide, uostalom, penzioner Krivokapić Ranko kojeg je nekad savjetovao, vrnuo se u fotelju.
O Nesvrstanim, dekolonizmu, odbijanju zapadnog centrizma, jedna drži predavanje na engleskom jezikom, što je da umreš od smijeha.
E takvi su ovdašnji intelektualci: independisti sa pionirskom maramom oko vrata! Takva šizofrenija zadivila bi i Deleza.
Postkomunisti proklamuju da su građani podignuti na ideji o slobodi, biće da se zato sedamdeset i kusur godina agonične drže vlasti.
