Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Državno-pravno i teritorijalno ujedinjenje naroda u Srbiji i Republici Srpskoj, u prvom stepenu, kao i kasnije ujedinjenje sa narodom u Crnoj Gori, u drugom, i na kraju državno-pravno i teritorijalno ujedinjenje sa narodom Republike Srpske Krajine, koja je trenutno pod okupaciom, u trećem stepenu, ma koliko se to nekome sviđalo ili ne, istorijska je neminovnost, baš onako kako sam predlagao u svom „Predlogu za nacrt srpskog nacionalnog programa“ 13. maja 1989. godine, dakle znatno prije pojave bilo koje stranke na srpskom govornom području, zbog čega je protiv mene uzalud vođen sudski proces i raspisana savezna policijska poternica koja je trajala deset godina, sve do 11. juna 1999. godine kad je potpisana kapitulacija u Kumanovu, a za to vrijeme sam se nalazio u emigraciji jer sam 12. marta 1981. godine osuđen zato što sam, otvoreno kritikujući Ustav iz 1974. godine, proročki najavljivao vjersko-nacionalni i građanski rat koji će da povedu komunisti kao lažni nacionalisti kod svih naroda, što se kasnije zaista i desilo, da bi tokom tog rata, na osnovu odluke Badinterove komisije 29. novembra 1991. godine (opet famozni 29. novembar, kao onaj u Jajcu, kao onaj u Beču kad je umrla Marija Tererzija, simbolizujući brisanje svega srpskog na Balkanu!), administrativne Titove republičke granice u srpskoj krvi pretvorene u međudržavne, a sve te granice, da podsjetim, u dlaku se poklapaju sa onim Hitlerovim granicama iz 1941. godine.
Imajući sve ovo u vidu, s jedne strane, i imajući u vidu, evropsko ujedinjenje poslije rušenja Berlinskog zida i istovremeno srpsko okupaciono razjedinjenje sa novim zidovima na srpskoj etničkoj i istorijskoj teritoriji, s druge strane, pa imajući u vidu i novo geopolitičko prestrutktuiranje na planetarnom planu, neminovno je, ponavljam kao i u uvodnoj složenoj rečenici, državno-pravno i teritorijalno ujedinjenje srpskog naroda u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i na kraju Republici Srpskoj Krajini.
Tom nacionalnom, državno-pravnom i teritorijalnom cilju mora da stremi svaki srpski političar, bez obzira na ideološko opredjeljenje i stranačku pripadnost.
Narod hoće da živi normalno, ujedinjen a ne razjedinjen.
Još prije 45 godina napisao sam:
„Trebala je glava
biti dovoljno luda
da se jedna država
u osam pretvori feuda!“
Upravo tako sada misli običan narod u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i okupiranoj Republici Srpskoj Krajini.
Narodu je dosta granica među braćom, rođacima, kumovima, komšijama i tek sada na aktuelnosti dolazi onaj moj sarkazam objavljen 1983. godine u knjizi „Trpijada“ koji doslovno glasi: GRANICE MEĐU LJUDIMA POSTAVLJAJU ONI KOJI SU PREŠLI SVE MOGUĆE GRANICE!
Imajući sve ovo u vidu, sve političare u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj, zaklinjem: Svetim Savom, Svetim Petrom Cetinjskim, Svetim Vasilijem Ostroškim i svim ostalim srpskih svecima, kojih ima koliko i zvijezda na nebu, da ulože sve svoje umne snage i ostvare državno-pravno i teritorijalno ujeinjenje vaskolikog Srpstva na Balkanu.
To smo svi zajedno dužni našem potomstvu, kako nas potomstvo ne bi preziralo ako ostanemo gluvi i slijepi i ako budemo dalje tolerisali naci-fašističku i komunističku podjelu srpskog naroda.
Gospodo političari, narod hoće ujedinjenje, a ne razjedinjenje!!!
A vi?
Odgovorite vašim savjestima, a ne meni!
(Slovoslovlje)
(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
