Otimanje i odbrana izborne pobjede: Medijski koncern “Vijesti” protiv koalicije “Za budućnost Crne Gore”

Piše: Luka Radonjić

Propagandni narativ „Vijesti“ koji glasi „DF = DPS“ i „DPS i koalicija ZBCG su nova parlamentarna većina“, nažalost, juče je zvanično prihvatio pa javno plasirao i premijer Zdravko Krivokapić.

To je učinio dan nakon što je glasovima DPS-a smijenio Vladimira Leposavića sa mjesta ministra pravde. Dakle, u dva dana jedan subjekat smjenjuje svog ministra glasovima DPS-a, a drugi dan ostale optužuje da sarađuju sa DPS-om. I za tako nešto dobija snažnu podršku medijskog koncerna “Vijesti”.

Ovdje je u pitanju fenomen koji profesor Milo Lompar zove „pokušaj uništavanja javnosti“. To je radio i DPS – od početka svoje vladavine. Na primjer, devastiraju jadransku obalu a vas optuže da ne volite crnogorsku prirodu. Ili sprovode progon političkih neistomišljenika i medija (što je obrazac fašizma) a vas optuže da ste fašista.

Amerikanci su radili briljantne dokumentarce na temu – kako političari podršku za rat dobijaju pričom o miru. U domaćoj varijanti to je ovdje radio devedesetih godina prošlog vijeka DPS, čuvenim narativom „rat za mir“. Možete misliti kakav je to logički apsurd. Rat za mir.

Krivokapić kaže „DF i DPS su bojkotom parlamenta ozvaničili da su nova parlamentarna većina“. Učesnici rasprava na društvenim mrežama su već na startu uočilii koliko je ovo, prije svega – logički – neodrživo. Da je u pitanju nova parlamentarna većina ova dva (potpuno suprotstavljena bloka) ne bi bojkotovala parlament, nego bi zajedno u njemu smijenili vladu (kao što je to upravo učinio Krivokapić sa DPS-om smjenjujući Leposavića) i formirali bi novu. Zato ovaj narativ i odnos koji premijer prihvata, nije primarno politička ili ideološka dilema.

Ovo je pitanje koje glasi – da li prihvatate da vam neko na ovakav način osporava inteligenciju i logiku. Prihvatanjem ovakvih teza, kojima se većina naroda, logično, smije, ne samo što biste potcjenili sopstvenu pamet i logiku nego bi i prihvatili da vas mediji kao takve ubuduće tretiraju. Naravno, ostavljamo prostor da se Krivokapić ponovo “loše izrazio” ili da nije razumio ono što mu je napisano da potpiše i pročita, s obzirom na to da je i ranije pravdao svoje izjave pričom o “nespretnom izražavanju”.

Tendencija da se princip “da jedino DPS nije prihvatljiv” zamijeni novim narativom “da je jedino DF neprihvatljiv”

Željko Ivanović u današnjoj kolumni na portalu “Vijesti” promoviše ideju koalicije Vlade, DPS-a i dijela parlamentarne većine. Istina, to je učinjeno implicitno i preko priče o DF-u. Ivanović projektuje podršku najjačeg političkog subjekta nove većine na 20% i kaže „ovakav DF ima nulti koalicioni kapacitet“. A sadržaj kolumne je, u najkraćem, ‘drvlje i kamenje” po DF, kako bi se pritvrdila teza da nemaju koalicioni kapacitet a u očima čitalaca izgledali zaista neprihvatljivi. Ako su stranke koalicije “Za budućnost Crne Gore” neprihvatljive, ko onda jeste?

Odgovor se u Ivanovićevoj kolumni nameće sam po sebi: To je DPS. Ovo je početak pokušaja da se princip „Da jedino DPS nije prihvatljiv“ zamijeni narativom “da jedino DF nije prihvatljiv”.

A nakon što je Ivanović ostvario uticaj na premijera Krivokapića i zaposlio veliki broj svojih ljudi u Vladi, sada je umislio i da vladikama drži slovo. Pa tako u kolumni vladikama Joanikiju i Metodiju poručuje da se ne miješaju u politički život, bilo bi im, kaže on „kontraproduktivno“. Iako Crkva nije pokazala tendenciju miješanja u politički život, štaviše, pokazala je izvjesnu toleranciju na političke prilike, ostaje neobjašnjeno zašto je to kontraproduktivno odnosno po koga?

Velika pobjeda pripada i Crkvi, jer je upravo zakon o slobodi vjeroispovijesti odnosno njegove izmjene i dopune, predstavljao veliki motivacioni pokretač za narod, minule godine. Šta, ustvari, “Vijesti” žele? Da SPC čeka da se ponovo neko osmjeli da je ugrozi, kao što ovih dana razne ekstremističke grupe pokušavaju da ugroze prostor oko pravoslavnih hramova u Podgorici i na Cetinju, mahom neuspješno, jer je i oko hramova ponovo sve više naroda.

Naravno, kolumnisti “Vijesti” ne obrađuju fenomen antidemorkatskih i ekstremističkih grupa, koje ne prihvataju rezultate izbore i afirmišu zabranu slobode kretanja, govora, mišljenja, pa čak i emitovanja filmova. Štaviše, i dalje ih zovu “patriotama”. Nije bilo davno kada su se grupe ljudi sa trobojkama, koje nisu ugrožavale nikoga, sa ovog medija nazivali “ekstremnom desnicom”, “retrogradnim snagama”, itd.

Zanimljivo je, da je nedavno gospodin Gojko Perović tokom gostovanja na A1 TV kod Perice Đakovića, direktno demantovao Ivanovića, koji je zloupotrijebio djelove njegovog intervjua od ranije (za „Glas Srpske“). Perović kaže: „Nemam dodirnih tačaka sa uređivačkom politikom Vijesti, većina mojih tekstova su direktno suprotstavljeni sa onim što je ideološko opredjeljenje Vijesti na temu identiteta. Željko Ivanović je iskoristio moj intervju koji sam dao za drugi medij, da bi polemisao sa DF-om i to nije bilo u redu. Ono što sam napisao u tom intervjuu – nije se odnosilo na DF“. Nije prvi put, naravno, da se izjave Perovića, zbog činjenice da je bio jedan od najprepoznatljvijih glasnika etike i retorike pobjedničkih litija, “uzimaju” ili instrumentalizuju sa različitih strana u namjeri da njegovim rečenicama daju dnevno – politički kontekst. A u tome su upravo “Vijesti” prednjačile.

Ovo je važno jer se zloupotrebe koje čine “Vijesti” i njihov direktan uticaj na političke odluke, jednom moraju zaustaviti. Poznavaoci prilika se sjećaju da su “Vijesti” uz Mila Đukanovića išli dok im je bio neophodan za projekat odvajanja Crne Gore i Srbije, a kada su vidjeli da će u novoj postavci snaga Milo biti „prva“ a oni „druga familija“ i kada su zaključili da Đukanović neće uspjeti da se obračuna sa srpskom niti da preklopi pravoslavnu tradiciju u CG – svojim političkim projektima, privremeno su promijenili saradnike. Ne i stranu. Posebno ideološku. Pa su pokušali da koriste Crkvu protiv nje same – raznim propagandnim tezama o „djelovima SPC“, „buntovničkom dijelu SPC“ i sličnim spinovima. Tu je, ništa manje važan – i pokušaj stvaranja diobe među Srbima u Crnoj Gori kroz političko formatiranje narativa o „pristalicama i protivnicima Vučića u Crnoj Gori“.

Najvažniji je, svakako, njihov projekat otimanja izborne pobjede, koji se proteže od avgusta prošle godine do danas. Koncept ekspertske vlade, uticaj na premijera, zapošljavanje svojih ljudi u vladi, ideološko prevaspitavanje ministara i na kraju – ideja o novoj koaliciji opozicije i dijela nove većine, koja naravno ima za cilj da isključi – srpske demokratske snage ali i šire – one koji su suštinski privrženi odbrani pravoslavne tradicije. To svakako ne znači da su postojeći politički formati demokratskih snaga a unutar i srpskog bloka – idealni. Naprotiv, reforme su potrebne i na ovoj strani političke scene, ali ne po ideološkoj i drugoj mjeri “Vijesti”, već u skladu sa kapacitetima kojima raspolažu i izazovima koji se nalaze pred nama. To je, uostalom, na tragu odbrane velike izborne pobjede naroda.