Povodom pete godišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija, podsjetiću javnost na jedno od prvih Njegoševih ostvarenja „Crnogorac k Svemogućem Bogu“. Ova poema predstavlja autentični duhovni doživljaj Petra Drugog Petrovića-Njegoša, a izuzetno nalikuje Davidovim psalmima. To nalikovanje je dokaz da je mogućnost interpretacije biblijske riječi beskonačna, kroz sve vjekove i u svakoj bogoljubivoj duši. Smatram da je ona nastavljena i u djelu mitropolita Amfilohija. Koliko Njegošev stih podsjeća na Davidov (a podsjeća veoma, istovremeno ne gubeći na originalnosti), toliko i Amfilohijevo djelo podražava i jednoga i drugoga tragaoca za Božijim licem i Božijim znacima, kazao je danas u kolumni za Pobjedu protojerej stavrofor otac Gojko Perović.
„I jedan i drugi, pa evo i treći – bili su istovremeno duhovni pastiri svoga naroda i daroviti pisci. Isto tako, sva trojica su izazivali sporenja među ljudima oko sagledavanja veličine i značaja njihovog djela, ali je pozitivno nadahnuće onim što su ostavili iza sebe, neuporedivo veće od kritika i kontroverzi. Najprije, treba ukazati na ovu zanesenost Bogom, koja je sve njih nosila od najranije mladosti i koja se samo uvećavala i postajala sve snažnija, do njihovog posljednjeg zemaljskog izdisaja. Književni spomenik toga zanosa je upravo pomenuta Njegoševa pjesma, ali i Njegošev testament, a samim tim i sve ono što je Petar Drugi napisao između ta dva svoja ostvarenja. Davidovi psalmi su morali biti uzor u toj duhovnoj poeziji cetinjskom vladici. To se vidi prostim upoređenjem stihova, a to znamo i iz činjenice da su prve i jedine Njegoševe formalne škole bile one u Cetinjskom manastiru i one kraj topaljske crkve u Herceg Novom i u Manastiru Savini. Isto tako stvari stoje i sa dječakom i mladićem Ristom Radovićem i njegovim prvim časovima u školi kraj Manastira Morače, pa dalje, širom svijeta…“, piše otac Gojko.
Osnivanje škola u kojima će biti prepletena svetovna i duhovna nauka, bila je težnja i dostignuće, kako Njegoša, tako i mitropolita Amfilohija, piše otac Gojko i dodaje da kao ljudi knjige i posvećenici razvoja izvorne evropske kulture, zasnovane na susretu Božije Riječi i ljudskog uma, i Njegoš i Amfilohije su znali isto ono u šta su vjerovali i što i danas poštuju osnivači drevnih evropskih univerziteta, a što stoji na grbu sveučilišta u Oksfordu: „Gospod je svjetlost moja“.
„Otuda su novovjekovne (a ne samo srednjovjekovne) škole u Crnoj Gori, koje je pokrenuo Njegoš, a nastavili knjaževi Danilo i Nikola, imale u programu i racionalne nauke i bogoslovlje. To danas imaju i Cetinjska bogoslovija, i Pravoslavna gimnazija „Svetog Save“ u Podgorici, škole čiji je rad pokrenuo (prvu obnovio, a drugoj osmislio ideju rada) mitropolit Amfilohije“, piše otac Gojko.
Kako navodi, nadahnutost Kosovskim zavjetom,, kao svojevrsnim srpskim Termopilom, samo hristijanizovanim junačkim djelom kosovskih junaka, i slojevitim, vjekovnim narodnim pamćenjem (naročito u Crnoj Gori) bilo je, takođe, zajedničko nadahnuće mladog Njegoša (s obzirom na njegov kratak zemaljski vijek, mi i ne znamo za drugog osim za „mladog Njegoša“) i Đeda (kako je narod od milošte zvao mitropolita Amfilohija).
„Borbenost i junački karakter kosovskog spjeva, koji obojica (svaki na svoj način) nastavljaju u svom stihu („Vidovdane, moj očinji vide…“), opet neodoljivo nalikuje na potresnost fizičke i duhovne borbe zapisane u psalmima. Činjenica je da su Davidove ,,ratoborne“ stihove, tolike generacije hrišćana i judeja (pa i mnogih drugih kultura i duhovnih pravaca) alegorijski razumjele i prenijele ih na dublji, duhovni plan, ne samo narodne borbe za opstanak, nego i unutrašnje duhovne borbe čovjeka sa samim sobom. Ona nas upućuje na oprez i prema Njegoševim i Amfilohijevim stihovima. Da ne brzamo u nekom partijskom i ideološkom zanosu, koji će Njegošu prilijepiti karakter ,,genocidnog pjesnika“ a Amfilohiju „pobornika ideje krvi i tla“. Iako su se i jedan i drugi, često puta, čak i fizički nalazili na krvavom poprištu, obojica su „na strašnom mjestu“ postojali. A možda nema strašnijeg ni uzvišenijeg mjesta od one Amfilohijeve odbrane džamije u Beogradu. Ne samo riječima, ni porukama, nego svojim tijelom i fizičkim životom“, navodi on.
Zatim, poput Psalmopojca, i Njegoš i Amfilohije su inspirisani duhovnim podvigom molitvenika i pustinjaka, kakav je književni lik igumana Stefana, navodi otac Gojko u kolumni te dodaje da se u njemu očigledno sabiraju živa svjedočanstva brojnih podvižnika, neizbrisiva iz narodnog pamćenja.
„Zato je danas teško protumačiti do koje mjere su u ,,igumanu“ zastupljeni Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški, slava im i milost, ili neki od svetogorskih staraca, kakve je susretao mladi Amfilohije – a od koje granice je ,,starac sa brojanicama“ slika samih autora, koji, poput cara Davida, prizivaju Božije ime, dan i noć. Sve je, i stilski i suštinski, prekriveno kaluđerskim velom. A „kaluđer“ ne predstavlja ostatak neke nama nerazumljive prošlosti. Kaluđer (grčki: kalo-geros) je i imenom i djelom, nešto što nam danas izuzetno nedostaje, u vremenu vještačke i ekranizovane „pameti“ – dobri starac, odnosno dobra, lijepa i dušekorisna starost. Zato su datumi upokojenja mitropolita Amfilohija i Njegoša, oba naslonjeni na dan upokojenja Svetog Petra Cetinjskog, mnogo više od kalendarske koincidencije. Oni su jedna lijepa slika da su pomenuti cetinjski i crnogorski mitropoliti živjeli istim duhom i sa sviješću da su sve što imaju dobili od Boga, te da opet, sve što imaju i čemu se nadaju, treba da upute, tom istom, jednom i jedinom, Svemogućem Bogu“, zaključio je on za Pobjedu.
Kosovski zavjet, srpski Termopil, kakva smijurija, u nedostatku istorije srpske, izmisljen je Kosovski boj da bi popunio prazninu u robovskoj istoriji srbije od 1459 do 1878 bez drzave i crkve, u cemu se sastiji taj Kosovski zavjet, sta nam on porucuje i o cemu nas uci, pa u Cg je svako brdo i rupa bili “ Kosovski zavjet“ vjekovna borba za slobodu stare Cg, kako Puskin kaze jedina slobodna tacka u porobljenoj Evropi, bitka na Ljeskopolju pod Ruvimom 1603, bitka na Vrtijeljci, bitka na Carevom Lazu, Martinicima, Krusima, Cevu, Grahovcu, Grahovu, Vucjem dolu, sve kosovski zavjet!
Imaš li dokaz da je izmišljen ili si onako lupio, jer ti je takav dan? O kosovskom boju možeš naći podatke i na turskoj vikipediji, ako ti se baš srpska istorigrafija ne sviđa.
I šta tačno Srbi nemaju u svojoj istoriji te moraju izmišljati? Nemaju državnost, ili crkvu, ili kulturne spomenike, ili istaknute individualce? Šta to tačno nemaju?
Ja licno nemam dokaze, ali sam citao relevantne podatke i cinjenice, na turskoj wikipediji to nijesam nasao, ali bih volio da mi objasnis kakav je uticaj imao taj Kosovski boj na daljni tok istorije srbije, mozda mislis na to da je padom Smedereva 1459 Srpska despotovina prestala da postoji, kao i srpska crkva, to su relevantni podaci istoriski, crkvu su 1557 obnovili turci i bila je pod turskim upravnim sistemom i turci su postavljali mitropolite, 1766 ukinuta je Pecka patrijasija i tek 1835 je ponovo pocela da deluje i doila neku sanmostalnost, 1835 srbija je dobila i trobojku a uveo je sultan Mahmud drugi, Turska zastava je skiuta sa Kalemegdana 1878, Obrenovici su nosili na glavi turski fes kao i mnogi vidjeniji srbi, e sad se pitam sta je doprinio Kosovski boj 1389 tom srpskom slobodarstvu i zavjetu????
Ti ni u Cuce ne smijes poci, jer ni tvoji bratstvenici ne govore sa tobom, ni u crkvu ne smijes uci!
Vi Srbi slavite kosovsku bitku u kojoj ste poraženi. I vaši istoričari tvrde da ta bitka nije vođena na Kosovom polju nego nedaleko od njega, a u turskoj istoriji njoj je posvećeno desetak redova. Marička bitka bila je mnogo značajnija
Ne slavi se Kosovska bitka. Vidovdan je radni dan, nije karnevalska atmosfera na ulicama, na televiziji i radiju je uobičajeni program, djaci idu u školu, medicinske sestre i daktilografkinje na posao i tako redom.
Kosovska bitka se obelježava kroz istorijsko pamćenje, kao dan u kojem je jedna država odlučila da pruži otpor i pokuša da se izbori za svoju slobodu. I ta simbolika je oblikovala karakter i narodni duh i dolazila do izražaja u mnogim istorijskim trenucima.
Bitka se vodila na mjestu zvanom Gazimestan, koje je u neposrednoj blizini i Prištine i naselja Kosovo Polje. Po 3-4 km udaljenom od jednog i drugog. Bio sam tamo Bogu hvala pa ti govorim iz prve ruke.
A da su turski istoriografi posvetili 10 redova jedinoj bitci u kojoj je njihov sultan izgubio život…??? pa teško da im se to baš dešavalo? 🙂
A zamisli koliko su godina Crnogorci pruzali otpor Turcima, a jedan mali i siromasni narod, srbija nije bila drzava no despotovina, zamisli koliko je godina stara Cg bila slobodna, od bitke na Ljeskopolju 1603, je li bila slobodna Cg za vrijeme vladike Danila 1697, za vrijeme Save, Vasilija, Ścepana malog, Petra prvog, Njegosa, knjaza Danila, Nikole, jeste za razliku od srbije koja je postala slobodna tek dobijanjem nezavisnosti1878 i tada skinuta Turska zastava sa Kalemegdana!
Nisi u pravu onoliko koliko misliš. Prvo šta je Crna Gora u osmansko doba po tebi? I kaži mi čija je vojska držala sve gradove današnje CG? Podgoricu, Nikšić, Bar, Ulcinj, Budvu, Pljevlja…sve sem Cetinja, za koje ne znam da li znaš ali je 2 puta bilo porušeno i spaljeno od strane Turaka (ne Srba na tvoju žalost). Što naravno ne umanjuje značaj borbe crnogorskog naroda i junaštva.
Misliš li da su Njegoš i Sveti Petar cetinjski ili vladika Danilo ikad popili kafu u Podgorici, ili svratili na kačamak u Kolašin? Zato i pitam, šta je CG u osmansko doba po tebi? Iskreno govoreći, parče zemlje oko Cetinjskog manastira.
A istorije radi, istog dana, na istom kongresu, Srbija i Crna Gora su priznate kao nezavisne države.
Tacno, ja govorim o staroj Cg i 4 nahije, tacno na Berlinskom kongresu 1878 i Cg i srbije su priznate kao nezavisne drzave ali srbija kao okupirana zemlja a Cg kao slobodna a te 1878 vec su bili oslobodjeni i Nk i Pg i Bar , Ulcinj, nadam se da se slazes
Plus…Srbija nije bila država nego despotovina? Ne zamjeri na pitanju, ali koji je stepen tvog obrazovanja?
Država je država, a despotovina oblik vladavine u državi (republika, kraljevina, carevina). Prvi despot je bio Stefan Lazarević,koji je titulu dobio od Vizantijskog cara 1402, a posle njega su titulu despota nasledili Brankovići.
Nema razloga da ti se ispovijedam o svom obrazovanju, ali sam fakultet zavrsio u dobba socijalizma kad nije bilo kupovine diploma i privatnih fakulteta, despotovine su bile feudalne tvorevine daleko od modernih drzava, jesu li despotovine imale skupstine, organe vlasti i sve atribute drzavnosti , normalno da ne, to je bio jedan primitivan oblik vladavine na celu sa despotom, kao sto je i nacija drustveno istoriska kategorija nastala na prelazu izmedju feudalizma na kapitalizam, ali daleko smo otisli, cinjenice su neumoljive!
Onda nijedna srednjovjekovna kraljevina i carevina nije bila država jer nije imala parlament i ministarstvo finansija😀 Ne mozes to tako porediti. Da slazem se da je CG u tom periodu uoci 1878 imala svoja krvlju zasluzena obelezja drzavnosti. Ali je fino znati ko je bio najveci neprijatelj te drzavnosti,ko je ulagao velike napore da se ovaj narod istrebi i o kojim bojevima su sve nase guslarske pjesme. Jako mi je zao sto to nisu Srbi vec Turci i njihove sluge arnauti,jer vi stvari danas predstavljate skroz drugacije.
Cyz, ponovite gradivo sta je drzava, sta despotovina, i drugi feudalni oblici vladavine!
Cyz, zasto ste ucutali, procitajte da li je despotovina isto sto i drzava, ali uobicajan vas nastup, u nedostatu argumenata ucutite, dijete u srednjoj skoli zna da je despotovina daleko od drzave!
Hocu pod uslovom da i ti ucinis napor i saznas nesto o Kosovskoj bici. Jer nije Murat preminuo od upale pluca,no je dobro prosuo svoju prokletu drobinu.
Ajde Gojko molim te vi Crnogorci nikad niste bili Srbin kakvi Kosovski zavje idite u Atrhive vi Srbi pa vidi kako su vam se ocevi i djedovi deklarisali na poisima 1951 1961 9171 tj 1991! iamju papiri sa njihovim potpisima sve se moze naci!
Jes veliki otpor od danasnjih opstina a ima ih 23 , 22 su bile van danasnje Crne Gore i pola plys Rijecka Nahija oko Skadarskog jezers goli krs im nije trebao cak je Dzamija bila i u Ceklice ovo je gola istina .
A sto mislis o Vojvodini koja je 1918 prvi put usla u sastav srbije i mnoge druge oblasti u srbiji, sustina je da je sav taj narod u Cg istog genetskog sastava i etnicke pripadnosti, nosnje i mentaliteta! Bravu jedan zaostali!
Ali ne odgovori ovo o srbiji!😅🤣😂
Nikad na ovom portalu ne mozes zavrsiti dijalog sa botovima, kad im pruzis dokaz i cinjenice oni ucute, zamislite glupost da je despotovina isto sto i drzava😥😢😰😨
Pameti,ti rece da Kosovske bitke nije ni bilo,sa sve diplomom fakulteta (navodno). A nijedan dokaz😀 Aj to malo pa cemo o drzavama.
Uobicajan komentar u needostatku argumenata, poz Cyz i citajte nesto, sta je drzava a sto despotovina, uopste nije bitno moje obrazovanje😀
Cyz, po mnogim relevantnim podacima te bitke nije bilo, niti je Milosd Obilic uopste postojao, ali zanimljivo pored svih pitanja ti si se vratio na moj pocetni komentar i komentarises moju diplomu, ja sam ti poslije toga uputio mnogo pitanja ali u nedostatku znanja ti si se vratio na pocetnu tacku, nije dragi Cyz despotovina drzava, mozes provjeriti, inace nijesi odgovorio da li ne Cg vladike Danila 1697 bila pod Turcima i svih ostalih do Nikole!
Nemate vi nista sa Kosovom a narocito
Njegos.
Metva coveka mojesate u sve i svasta.
Svi dobro znamo da je Kosovo sve do 1912
bila teritorija Albanije i velike sili Kosovo silom
otimaju Albaniji i poklanja ju ga Kraljevini Jugoslaviji.
Nije niko ništa poklonio, nego vas je gedža sa šajkačom sve fino ometlao 1912.
Gedže Kosovo, a Crnogorci Metohiju.
Titu spomenik da dižete a ne Klintonu.
Iz nekog razloga nekad ne radi reply.
Bajkoviću, naravno da se vraćam na tvoju tvrdnju jer je nisi potkrijepio. Ti se oslanjaš na „relevantne“ izvore bez da kažeš koji su a ne možeš ni obični članak na wikipediji da nađeš na turskom jeziku.
Slažem se, Obilić vjerovatno nije postojao, ali o njemu pričaju turski izvori. Pristup ti je očajan. Zamisli ja tebi kažem nije bilo bitke na Martinićima čitao sam iz relevantnih izvora :D. Jako je teško polemisati onda ako će nam ovo biti nivo.
Što se tiče CG u osmansko doba odgovorio sam ti. Šta je po tebi CG tada? Zemljište oko CT manastira ili imaš u vidu čitavu teritoriju današnje CG i sve gradove u njoj koje su držali Turci (vjekovima)? Ako je ovo drugo, daleko smo od nezavisnosti.
Ima i onaj „istoričar“ Jovan Deretić koji tvrdi da su Srbi vladali starim Egiptom. Pa sad zamisli da polemišemo o „relevantnosti“? Mada ko zna danas, pola svijeta misli da je zemlja ravna ploča.
Bitka na Martinicima je bila jer je o njoj pisao sv Petar Cetinjski koji je predvodio Cg vojsku i to ne moze da bude predmet sporenja jer postoje i zastave i sablje u muzeju na Ct, ti relativizujes mnoge stvari, je li bila srbija pod osmanlijama od 1459 do 1878 jeste , despotovina nije drzava , je li stara Cg od 1603 bila pod turcima , Nije, i jesu li Obrenovici nosili turske fesove jesu, kraj!
I kad bih ti ja sad rekao da je o Kosovskoj bici pisala monahinja Jefimija,da je kralj Tvrtko bosanski pisao Dubrovcanima o ishodu bitke,da i turske hronike pisu o njoj,da na Gazimestanu i dan danas imas turski spomenik na mjestu gdje je ubijen Murat…ti bi se i dalje drzao svojih provjerenih izvora ili priznaj lijepo smeta ti sve sto je srpsko pa si malo alergican? Mada nikako da se cuje o tvojim provjerenim izvorima…
Mada najvise zabrinjava tvoja logika “provjerenih” izvora. Nesto se nije desilo jer TI imas provjerene izvore koji nikako da se spomenu. Kako da ne. Kraj 🙂