Sveštenik Branko Tapušković, paroh 13. podgoričke parohije, govorio je za BORBU povodom jubileja – 2 godine od usvajanja bezakonog Zakona o slobodi vjeroispovjesti.
„Na današnji dan prije dvije godine kada smo saznali da će u Skupštini Crne Gore biti izglasan bezakoni Zakon o tzv. slobodi vjeroispovjesti sveštenstvo i monaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke spontano se sa vjernim narodom počelo sabirati oko sabornog hrama tražeći utjehe blagoslova i pomoći Božije da koliko je moguće izmolimo da proradi savjest kod poslanika da ne izglasaju taj bezakoni zakon.“, započeo je otac Branko izjavu za BORBU.
„Bili smo i mi tad malo zbunjeni kao sveštenici u tom momentu šta da radimo, da li da dolazimo tamo, da činimo nešto, jer smo saznali da je kompletan centar grada pod blokadom ogromnih policijskih snaga koje su, vjerovatno, i bile spremni fizički da nasrnu na nas, iako smo mislili da sa nekim vidom protesta izrazimo naše nezadovoljstvo i opravdani revolt zbog donošenja takvog zakona.“
„Iskreno rečeno, bilo je dosta podijeljenih mišljenja da li da se uopšte izlazi ili ne izlazi, ali gledajući onaj narod koji je gledao u nas kao u spas, odlučili smo da ipak krenemo „pa šta nam Bog da i sreća junačka“. Ipak, mi smo ti prvi sveštenici i sveštenomonasi koji smo prizvani da svjedočimo istinu i pravdu Božiju. Bog je dao da nije bilo fizičkih sukoba niti bilo čega drugoga. Na mostu Blaža Jovanovića smo upravo molitvom, čitanjem psalama, molitava i pjevanjem prigodnih bogomoljačkih pjesama, pozivali na bratsku slogu i ljubav, kao što i priliči Crkvi Božijoj.“
Otac Branko kaže da je cilj bio da dođu do manastira svetog Simeona mirotočivog koji je tačno preko puta Skupštine Crne Gore, sa druge strane obale rijeke Ribnice i da odatle uznesu molitve.
„Nama je bio spriječen taj prolazak i mi smo ostali na mostu Blaža Jovanovića i tu smo počeli da uznosimo molitve Gospodu. Prateći situaciju koja se dešava u Skupštini i u državi, nadali smo se da će ipak proraditi savjest i razum kod poslanika koji su predložili to bezakonje. Nažalost, to se nije desilo, i bilo je kako je bilo, hvala Gospodu bez ikakvih sukoba.“
Danas, poslije dvije godine, kaže otac, sa distance posmatramo ono svenoćno bdenije na otvorenom, gdje su se smjenjivale policijske snage, gdje sui primijetili pojačanje sa policijskim psima sa svom pratećom opremom spremni da bace suzavac na vjerni narod.
„Kad se sve to izdešavalo, kad su pohapšeni poslanici Demokratskog fronta i sprovedeni u Centar bezbjednosti izglasano je ono bezakonje od Zakona. Pastirskom brigom, naš sadašnji mitropolit Joanikije, tadašnji episkop budimljansko-nikšićki pozvao je narod da se raziđe. Očigledno je da toplina vjere u Hrista raspetoga i vaskrsloga tada nije dotakla u srca poslanika koji su glasali za ovaj Zakon. “
Otac Branko je naglasio da do današnjeg dana, u nastavku djelovanja poslanika bivšeg režima, ti poslanici pokazuju da nisu sljedbenici ni bratoljublja ni Bogoljublja, već bratoubistva i Bogoubistva.
„I dan danas bi željeli da napadaju svetu Crkvu Božiju, da skrnave i prisvajaju svetu Crkvu Božiju i hramove Božije. Nastavljaju da nipodaštavaju svakog čovjeka koji za sebe kaže da je vjernik. Pokušavaju da predstave da je takav čovjek zaostao, zatucan itd.“
Otac Branko je za BORBU rekao da mu je žao što se takve floskule i takav način razmišljanja kod njih nalazi.
„Očigledno je da su u toj svojoj mržnji prema svetinji i istini i pravdi Božijoj zaboravili da su najveći svjetski naučnici bili izuzetno vjerujući ljudi. Isak Njutn je bio izuzetno religiozan čovjek, Nikola Tesla, Mihailo Pupin, Albert Ajnštajn, sve vedete savremene nauke čija se djela danas izučavaju su bili vjerujući. Taj ateistički pristup koji je u čitavom svijetu prevaziđen i koji nema nikakvog osnova, niti se bilo ko poziva na njega, pristup protivprirodnog suprotstavljanja religije i nauke. Mi danas po arheološkim istraživanjima imamo potvrde svih dešavanja u Bibliji.“
Taj naš protest, kaže otac Branko, koji je bio na mostu Blaža Jovanovića je izrodio svenarodne litije.
„To je bukvalno bila prva spontana litija od sabornog hrama do Blažovog mosta. Litije su dovele i do obaranja bezakonog režima i do obaranja bezakonog zakona o slobodi vjeroispovjesti.“
„Meni lično je čast što me Gospod udostojio da budem učesnik svih tih događaja i nadam se da ću i dalje biti na tom putu pravde i istine Božije“, zaključio je otac Branko za BORBU.
