Osteoartritis se decenijama smatrao bolešću starijih osoba, neizbježnom posljedicom godina i „istrošenih“ zglobova. Međutim, savremena istraživanja pokazuju drugačiju sliku – sve više mladih, fizički aktivnih ljudi suočava se sa ovom dijagnozom već u tridesetim, pa čak i ranije.
Primjeri profesionalnih sportista i javnih ličnosti koji su otvoreno govorili o problemima sa zglobovima dodatno su skrenuli pažnju na činjenicu da osteoartritis nije rezervisan samo za starost.
Šta se zapravo dešava u zglobu?
Osteoartritis nastaje kada hrskavica – glatko, elastično tkivo koje oblaže krajeve kostiju – počne postepeno da se razgrađuje. Njena uloga je da omogući nesmetano klizanje kostiju i ublaži pritisak tokom pokreta.
Kada se ta zaštita istanji, kosti počinju da se trljaju jedna o drugu. Posljedice su bol, ukočenost, otok i karakteristično „krckanje“ u zglobovima. Proces je spor i može trajati godinama, zbog čega se rani znaci često zanemaruju.
Blagi bol u koljenu poslije trčanja, jutarnja ukočenost koja brzo prolazi ili povremena nelagodnost – mnogi to pripisuju umoru ili prolaznoj povredi, ne sluteći da je riječ o početku degenerativnog procesa.
Ko je u riziku?
U svijetu više od 600 miliona ljudi živi sa osteoartritisom. Faktori rizika su brojni i međusobno isprepleteni. Među najvažnijima su:
Gojaznost i povećano opterećenje zglobova
Prethodne sportske ili druge povrede
Hronična upala
Ponavljajući pokreti i dugotrajno mehaničko opterećenje
Metabolički poremećaji
Kod mlađih osoba bolest može imati posebno težak psihološki i socijalni uticaj. Ograničena pokretljivost u periodu kada su profesionalne ambicije, porodične obaveze i briga o drugima na vrhuncu može dovesti do frustracije, anksioznosti i smanjenog kvaliteta života.
Liječenje
Trenutne terapije usmjerene su prije svega na kontrolu simptoma. To uključuje:
-
Ciljane vježbe i fizikalnu terapiju.
-
Lijekove protiv bolova.
-
Različite injekcione tretmane, poput plazme bogate trombocitima ili hijaluronske kiseline.
Ipak, ovi pristupi uglavnom ne obnavljaju već oštećenu hrskavicu. Kod uznapredovalih slučajeva, kada bol postane konstantan i funkcija zgloba ozbiljno narušena, jedina trajna opcija može biti ugradnja vještačkog zgloba.
Savremene dijagnostičke metode
Posebnu pažnju istraživača privlače savremene dijagnostičke metode koje analiziraju hemijski sastav krvi i traže suptilne promjene povezane sa upalom i propadanjem tkiva. Ideja je da se bolest prepozna prije nego što dođe do nepovratnih oštećenja.
Ukoliko bi se rizik identifikovao dovoljno rano, osobe bi mogle da uvedu ciljane promjene – kontrolu tjelesne težine, prilagođene programe vježbanja i prevenciju povreda – i tako uspore napredovanje bolesti. Osteoartritis više ne može da se posmatra isključivo kao „bolest starosti“. Sve je jasnije da je riječ o stanju koje može započeti mnogo ranije, ali se razvija tiho i podmuklo.
Pomjeranjem fokusa sa kasnog liječenja na rano otkrivanje i prevenciju, moguće je promijeniti tok bolesti i sačuvati pokretljivost, a samim tim i kvalitet života tokom decenija koje dolaze.
(Kurir.rs)
