OSTAJE LI IKO KOD KUĆE

Piše: Perica Đaković

Svi za Njujork, ne da bi gledali Novaka u finalu US opena, nego da bi nam što bi narod rekao „nešto“ vidjelo puta.

Zašto bismo imali jednu reprezentaciju na sjednici Generalne skupštine UN, kao sav normalan svijet, pa čak i oni mnogo bogatiji, mi se ipak moramo prezentovati drugačije da bi svijet vidio da se mi u stvari predstavljamo kao neki veliki faktor, a u stvari ne pitamo se o sebi ništa.

Bez želje da presuđujemo čija delegacija ima prednost, po logici stvari ovoga puta ipak bio je red na predsjednika države, s obzirom da nas je prošle godine tamo zastupao premijer.

Tako govore činjenice.

Možda ja baratam nekim bajatim podacima, možda?

Moguće je, kako zli jezici govore, da premijer ide za Njujork kako bi direktno izborio kvalifikacije za ulazak u Vladu u koju ga Milojko neće, a Evropa i svijet ga mole da uđe (prenio riječi premijera).

Sve me ovo podsjeća na kultnu predstavu „Dugo putovanje u Jevropu“ Stevana Koprivice (koji je zbog tog komada morao da napusti Crnu Goru i preseli se u mrski Beograd), kada je knjaz Nikola odlučio da za London šalje našu kandidatkinju za Mis Evrope.

Ako niste odgledali, toplo preporučujem da nađete na Yutjubu i vidite i našu sadašnju zbilju, vjerujem da će te se i slatko nasmijati našoj surovoj realnosti i vidjeti da uz Đeknu i Živkove filmove imamo mi još dobrih realističnih komada.

Kao i tada, tako i danas prisutna je utrka ko će nas predstaviti svijetu, a to što košta, nek košta, pa ne plaća niko iz svog džepa, već direktno iz džepa naroda, a narod kao da neko nešto pita.

I jedna i druga delegacija, i Jakovova i Dritanova, ne broji manje od deset članova, i zamislite, neće moći ići jednim letom nego sa dva aviona (protokol nalaže da ne mogu zajedno putovati Predsjednik države i premijer, makar bio i u tehničkom mandatu).

I dok se oni tako budu šetali Njujorkom, možda kao lani i biciklima, i dok budu vodili odvojeno bilateralne razgovore na „marginama“, pitam se gdje će i kako oni iz UN-a smjestiti tu našu „malobrojnu“ delegaciju?

Ali se i pitam da li će neko ostati doma? Kako ćemo mi sad obezglavljeni da presudjujemo oko buduće 44. Vlade (ko će u nju, ko će ostati da gleda izvana, ko je podoban a ko nije?), pa i novog predsjednika Parlamenta.

Znam jedino da će najavljivana poklon torta sada zbog Njujorka ipak morati u zamrzivač, mada ne znamo jel’ reform ili neka druga torta.

I dok mi (a narod niko i ne pita) šaljemo delegacije, na dalek i nimalo jeftin put, za to vrijeme će nam poskupiti ponovo, 11. put ove godine gorivo, pa kažu i voda iz regionalnog vodovoda, ko zna šta još u prodavnicama privilegovanih trgovačkih lanaca, a Spuž nam ako niste znali, evo čitam – prebukiran.

Čak 140 pritvorenika više, koji se, u skladu sa zakonom, žale da umjesto 2, sada mogu u šetnju dva puta po pola sata dnevno.

Možda zato SDT i ne sprovodi neke akcije prema nekim ljudima iz dojučerašnjeg vrha države, da ih ne pominjem jer imamo mi od Abu Dabija do stanova, preko Telekoma, Limenki, petlji na autoputu, kriptovaluta i Di Kvona, kuća čiji se vlasnici ne znaju, pa čak do onih koji se jasno spominju u Skaj aplikacijama za dobijanje ne malih para na mjesečnom nivou.

Iz Spuža, zamislite, kažu da pritvorenici imaju bolju zaštitu nego ljudi na slobodi, vjerovali vi to ili ne.

E pitam se šta bi sad uradio Živko Nikolić jer njegovo „Čudo neviđeno“ je malo kakvo čudo sada imamo.

I dok nas zamajavaju Vladom, putovanjima u Njujork, a sve kako kažu „U ime naroda“ na sreću ovaj dokoni svijet ovih dana ima barem zaista dosta sportskih dešavanja.

Košarkaši Srbije su stigli do finala, crnogorski košarkaši se ponosni vratili i sačekao ih narod na aerodromu, zaslužili su to (ali i premijer i ministar u tehničkom mandatu).

Novak će u finalu US opena se boriti za 24. grand slem titulu, ali u Njujork je, zamislite, zajedno sa svojim timom i porodicom otputovao o vlastitom trošku, a već je i tek će, vjerujem, pobjedom razveseliti narod.

Tu su i Ivana Vuleta i nova nada Topićka koje dostojanstveno nastupaju na mitinzima širom Evrope, a srpske odbojkašice predvođene dičnom Hercegovkom tugovale su što su „samo“ srebrne na prvenstvu Evrope.

Jedino su nas razočarali fudbaleri – Srbija izgubila kod kuće, a Crna Gora igrala neriješeno, bod je nažalost kao poraz.

Da ne zaboravim i srpske odbojkaše, oni će sa Česima za četvrt finale prvenstva Evrope.

I na kraju, iskreno od srca vam preporučujem da na Yutjubu pogledate Dugo putovanje u Jevropu i barem za trenutak pobjegnete od ovog našeg političkog maskenbala, i vidite da ustvari je sve „dežavi“.