Piše: Dr Vladan S. Bojić, advokat

Od prometejstva demokratije i vladavine prava, od zaštitnika i jemca svih osnovnih sloboda i prava čoveka, do inkvizitorstva tih, kao i svih drugih nasilno prisvojenih i autorizovanih “isključivo njihovih” vrednosti. Krišom je Orvel pisao te1948. u veri da nikad neće biti probuđen.

 

ONI su sve te najviše vrednosti upisali tzv. Zapadu, u registre SAD i NATO kolonija, a sada su i formalno, ogoljeno odlučili da preuzmu sve sami i lično, svetu su otkrili da su iza svega – ONI.

Toliko su drski da ih nije briga šta se ceo svet smeje očigledno teško obolelom, dementnom, neuračunljivom – Bajdenu. “Drže“ bez trunke stida tu tragičnu i komičnu marionetu (puppet), oholo, javno na sceni, tek na nešto drugačiji način nego što “drže“ Makrona, Trudoa, Šolca.. i redom diljem sveta sve svoje – Zelenske.

ONI su svi oni što sve najgore i najvažnije na svetu rade, dok su sve države, institucije, razni drugi entiteti, njihov PARAVAN.

Kolektivni Zapad je samo njihov resurs, alat – ZAŠTITNI ZNAK.

ONI sada otvoreno govore da postoje – dva suprotstavljena: pravna, ekonomska, kulturna i civilizacijska režima, jedan važi za njih, drugi važi za nas.

 

Ljudi su jednaki u režimima gde vladaju (koje kontrolišu) ONI. To je jasno pripitomljena, to nije nekontrolisana formacija “drugih ljudi”. Zato u režimima gde su ONI ne mogu “drugi ljudi” biti jednaki s njima. Ljudi su ljudi samo u režimima i tamo gde apsolutno nesporno vladaju ONI.

Usklađivanje ciljeva elita na vlasti Zapada putem snažne i zaglušujuće medijske tutnjave laži: mora biti konstantna; nebitno koliko bila razumna; nebitno koliko bila ubedljiva.

Važno je laži širiti, gasiti svaki misleći neurotransmiter kritičke svesti, ubijati svaku ideju za razmišljanje, slomiti svaki otpor. Držati populaciju van dohvata i domašaja svake istine koja nije poželjna, svakog nekomplementarnog saznanja.

Percepciju svetske populacije mogu formirati i držati pod svijom kontrolom samo – ONI.

Držati i stalno zaokupljivati svest ljudi privlačnim temama intrigama, tuliti, zatupljivati, izazovima nagona svih ljudskih poriva, ispirajući sve umove i ciljano odvlačećim sadržajima bede, varkama. Proces je prost: prvo, ljudima skrenuti pažnju; drugo: održavati im tu avest u dovoljnoj meri snažno i plitko.

Jer istina nije za opštu ljudsku upotrebu, već samo za ograničen i kontrolisan broj uslovljenih, ucenjenih – “bezopasnih” ljudi.

To je to osnovno pravilo sveta danas, a naročito svakog – rata.

Postoji određen sloj u ljudskom društvu čija je uloga takva da nadmašuje baš svaki zločin a njihovi umovi su toliko zlo da nadilaze najgoreg zlo/činca. To su, pravilno ih je definisati: “Uzgajivači savremenih ratova”, (kreatori, moderatori). Bez njih nema realizacije: ni ratova, ni ratnih zločina, ali ni ratnih zločinaca.To uređuju samo ONI.

ONI su zaduženi da odrede, pa pripreme i “obrade” konkretnu društvenu zajednicu, državu, versku ili drugu grupu koju će u tolikoj meri ocrniti i najgore satanizovati, da će otuda svaki prosečni čovek shvatiti kao uzvišenu privilegiju da: mrzi, kažnjava, proteruje i čak ubija pripadnike te zajednice ljudi.

Njih je lišavati svakog prava i svake slobode? OK. A ubijati? IN.

Tokom ‘90-ih to su bili Srbi i sve što je srpsko, a odskoro su tu tek poodmakli Rusi i sve što je rusko. Mržnja, ocrnjivanje Rusa i Srba je kultno i satanističko takmičenje svih i svakog: ko će u tome više isprednjačiti: i biti u tome što bestijalniji, što vulgarniji u tom “udruženom nekažnjivom zločinačkom poduhvatu zgražavanja”celog sveta sa onim što jeste ili može biti – ili srpsko ili rusko.

ONI u okviru svih tih poduhvata često pojedinačnim projektima monstruozno insceniranim auto-krvoprolićima, krunisali zadatak da trajno, prvo žigošu, drugo, da održavaju, produbljuju taj žig i treće da gs utiskuju u tkivo žigosanog i u svest celog čovečanstva u cilju opravdanja ili pravnog izgovora nekog svog rata; ili zločina koji su realizovali ili ONI ili njihovi zločinci ali pod empatičnim maskama: žrtve, branitelja, oslobodioca. Rarni zločin i ratni zločinci kad su u pitanju ONI – prosto, ne postoji.

 

Rusi i Srbi nikada ne mogu i ne smeju biti žrtve, oslobodioci ili branioci. To je apriorna LAŽ. To je neistinita i neproverena vest, pogrešna i iskrivljena činjenica. Uostalom bez okolišenja: Da pojednostavimo tu nema tumačenja: I TUMAČENJE JE ZABRANJENO.

Njihovi zločini i zločinci ne postoje, ali zato su svi Rusi i Srbi antropološki zločinci, koje će ONI prihvatiti samo ukoliko se konkretno ne počnu izvinjavati u ime svojih naroda i javno osuđivati svoje državne i sve druge predstavnike strasno. A ako se ukaže dobra prilika za to, i isporučivati ih na zadatu adresu.

 

ONI su obeležili kraj prošlog i ove dve i kusur decenije 21. veka:,uskraćivanjem osnovnih a svih prava, i svih sloboda čoveka; i protivno svim međunarodnim dokumentima, ali selektivno: tek za sve što je rusko i srpsko ili što podržava bilo šta, što je rusko ili srpsko ili im se ma šta od ruskog ili srpskog može pripisati u krivicu ili staviti na teret i u domen odgovornosti.

Jasno je da zbog značaja Rusije i svega ruskog u datom kontekstu aktuelnog proksi-rata koji ONI vode protiv Rusa, odijum prema terorisanju Rusa i svega ruskog je nezamislivo – totalitarizovan.

Ostavio je skoro bez reči Noama Čomskog, najuticajnijeg svetskog kritičkog mislioca, filozofa, profesora, koji u intervjuu pre tri dana s nevericom izgovara: “Kada pogledamo samo proste činjenice, skoro su sve pod cenzurom, nama nije dozvoljeno da govorimo o tome, jer možemo da otkrijemo neke tajne. Da li smo dostigli toliki nivo totalitarizma, i unutrašnjeg totalitarizma da ne možemo da razgovaramo o činjenicama, samo zato što su to moguće pogrešne činjenice. U današnjim Sjedinjenim Državama nemoguće je pronaći informacije iz ruskih izvora”

Kada je dotle došlo onda mogu bez zadrške izvesti zaključak: ORVEL JE PROBUĐEN- PUTIN JE POGODIO U ŽIVAC.

Post Scriptum: Britanski pisac Džordž Orvel i njegov čuveni roman “1984.” napisan “1948.”, je od januara 2022. na “Crnoj listi” romana u Velikoj Britaniji. Podsetimo se: delo opisuje krajnje opasnosti od totalitarne vladavine i cenzure. Da li je potrebno da se svi upitamo: Zašto?

Tagovi