Piše: Slavko Fuštić
Vlada Crne Gore usvojila je nacrt budžeta za 2022. godinu.
Zajedno sa nacrtom zakona vlada će predložiti set odluka i zakona koji su suštinski sastavni dio budžeta.
Jer bez tih odluka budžet ne bi mogao biti realizovan.
Sastavni dio budžeta je i program „Evropa sad“, oko kojeg je podijeljena javnost u Crnoj Gori.
Zato budžet i ovaj plan zaslužuju nepristrasnu analizu, lišenu političkih kvalifikacija.
Mada, mnogo toga ukazuje, da je program“ Evropa sad“ u stvari predizborni program buduće Demohrišćanske stranke.
Da se podsjetimo, program „Evropa sad“ predviđa povećanje minimalne zarade sa 250 na 450 evra, prosječnu platu od 700 evra, povećanje ostalih plata u prosjeku oko 17,5%, neoporezivi dio zarade do bruto iznosa od 700 evra.
Takođe, plan predviđa manja izdvajanja za poreze i doprinose, a najznačajnije rasterećenje poslodavaca je ukidanje doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje.
Ta rasterećenja poslodavci bi bili dužni da preliju na povećanje plata zaposlenih.
Ranije sam veoma argumentovano pisao da je ovaj program nerealan, te da ne postoji ekonomska osnova za realizaciju ovog programa.
Jer , poslije ovih povećanja i rasterećenja, u budžet se mora nadomjestiti preko 200 miliona evra. To neće biti moguće nadomjestiti povećanjem poreza i akciza, kao i uvođenjem novih.
Zato, vlada pribjegava novom zaduživanju.
Sa ekonomskog stanovišta, jedino opravdano povećanje potrošnje može da bude kao posledica povećanja produktivnosti, velikog priliva direktnih investicija i otvaranja novih radnih mjesta. Odnosno, kao posledica stvaranja nove vrijednosti u ekonomiji Crne Gore.
Da li se išta od ovog pomenutog dešava u ekonomiji Crne Gore? Naravno da ne!
Gledajući predlog budžeta, pada u oči predlog , „Odluka o zaduživanju Crne Gore u 2022.godini“.
Tom odlukom predviđa se novo zaduživanje Crne Gore od najmanje 500 miliona ,“ za podršku deficitu budžeta u 2022. i fiskalnu podršku 2023.god.“
Takođe je predviđena i mogućnost zaduživanja do 900 miliona za refinansiranje ranijih dugova.
Vlada je izgleda riješila da zaduži našu djecu, koja će otplaćivati sadašnje povećanje plata u javnom sektoru. I ako su te plate mnogo veće u odnosu na privatni sektor.
Ministar finansija pokušava da manipulativnim prikazivanjem ekonomskih parametara, dokaže da je naša ekonomija u strašnom rastu.
Tako kaže, da je Crna Gora druga rastuća ekonomija u Evropi, sa rastom od 11% BDP-a, u ovoj godini.
Međutim, Crna Gora je imala pad od 15.2% u 2020.godini. Kumulativno gledano za dvije godine, ekonomija Crne Gore nema rast, već pad od 4.2%.
Čak, i kada bi se ostvarila predviđanja vlade da će rast BDP-a u sledećoj gidini biti 6,4% , to bi značilo kumulativni , ili stvarni rast od 2,2%, što je najmanji kumulativni rast u Evropi.
Tako , da i ta argumentacija pada u vodu.
Posebna je priča da planirani prihodi u budžetu od poreza i akciza, koji će sigurno biti manji od planiranih. Ali, ovdje nema mogućnosti za detaljniju elaboraciju, bilo čega pa ni ovog detalja. Zato, samo notiram nerealnosti ovog plana.
Interesantan je podatak, da je DPS zadužio Crnu Goru od 2006.godine, dakle za 15 godina oko 3.2 milijarde evra.
A, ovi „eksperti“, kako su namjerili, zadužit će Crnu Goru za jednu godinu oko polovine onoga što je DPS zadužio za petnaest godina!?
Na kraju, da zaključim,
Sa ekonomskog stanovišta plan „Evropa sad“ je neodrživ.
Ne postoji mogućnost finansiranja ovog plana. Osim zaduživanja.
Podizanjem poreza i akciza i uvođenjem novih , dovešće do eksplozije cijena. A, prihodi na taj način neće moći da pokriju ni trećinu novca koji je potreban za ovaj plan.
Novo zaduživanje će Crnu Goru vrlo brzo dovesti, da neće moći redovno da servisira plate i penzije, kao i obaveze prema stranim kreditorima.
Posebna su priča penzioneri i nezaposleni, o kojima nema ni riječ u „planu“.
U budžetu nijesu predviđena sredstva za povećanje penzija.
Dakle, neće biti povećanje penzija u 2022.god.
Sve i kada bi se obezbijedio novac za ovaj plan, on ima ozbiljne nedostatke :
Kako će ovaj „plan “ pomoći otvaranju novih radnih mjesta, a samim tim i smanjenju nezaposlenosti? Nikako!
Jer otvaranje novih radnih mjesta i smanjenje nezaposlenosti, pored toga što donosi novi prihod u budžet, istovremeno je i najefikasniji način borbe protiv siromaštva.
Zaposleni u privatnom sektoru takođe ne bi imali koristi od ovog plana. Jer poslodavci su već počeli da koriste razne načine da sačuvaju status kvo, što se tiče zarada zaposlenih. Od toga da ih prijavljuju sada na pola radnog vremena, do dogovora sa zaposlenim, da im vraćaju dio uplaćene plate na ruke. Ili će maksimalno racionalizovati radnu snagu.
Jedinu korist imali bi zaposleni u javnom sektoru.
A, ostali dio naroda , uključujući penzionere, nezaposlene i zaposlene u privatnom sektoru finansiraće povećanje plata u javnoj upravi, kroz nova poreska i akcizna poskupljenja, a naša djeca kroz nova zaduživanja!
