Bude čovjek ponekad bez mjere dokon. Gubi vrijeme i, gotovo mazohistički muči sebe. Tako je juče bilo svakome ko je na Gradskoj RTV slušao Dragana Mitova Đurovića, generalnog sekretara Saveza udruženja boraca narodno oslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore (SUBNOR).
Izvještio Dragan rimovanje opštih mjesta, drugo i ne čini proteklih pola vijeka, pa izrecitova čitav lelek nad državom ugroženom od povampirenog neofašizma i nad zadimljenim Belvederom. To se ne da prepričati. Ko je dokon i ima jak stomak to treba da čuje.
No nastranu to što sa uvježbanom intonacijom recituje Dragan Mitov zdravičar, uvodničar i govornik na sahranama. Bitnije je pitanje zašto uopšte postoji više ta organizacija, ako je od rata o čijim tekovinama leleče Dragan, i za to dobija pare.
Od kraja rata je prošlo 77. godina. Čak i vršnjaci Boška Buhe, koji je kao dječačić, vjeruju Dragan Mitov i Ivan Vuković, zadavao jade Trećem rajhu, već bi mogli imati skoro sto godina. Ako još ima živih. Dakle kad organizacija izgubi članstvo prirodno se gasi. Ovdje, i ako ima još živih učesnika II svjetskog rata, čast im, ne može ih biti dvocifreni broj.
Čemu onda i u čije ime da Dragan zamišlja nove ofanzive i da se o našem trošku zlopati obilazeći prigodnim datumima mjesta po regionu, na kojima su se vodile bitke tokom drugog svjetskog rata.
Predsjednik SUBNOR-a i antifašista Zuvdija Hodžić je rođen usred rata – 1943. godine. Ne sumnjajući u njegovo pregalaštvo i visprenost teško da možemo vjerovati da je tolišni mogao učestvovati u ratu.
Još manje je svoje viteštvo mogao pokazati Dragan Mitov jer je rođen šest godina po završetku velike vojne.
A i bolje je što nije bio učesnik rata jer on svojim recitovanim lelekom tako podiže borbeni moral da bi sve izginulo, pa bi imali više narodnih heroja nego vojnika.
A i ovako su nevjerovatne cifre.
Ali se Zuvdija i Dragan dosjetili da organizaciji uz ovo SUBNOR dodaju riječ – antifašista. Što će reći antifašisti mogu biti i klinci. Dakle organizacija se podmlađuje i ne zavisi od protoka vremena.
Pomenuh jednom prijatelju na šta sam izgubio 22 minuta gledajući Dragana Mitova, a on mi ispriča jednu anegdotu.
Kada je prije 20 – ak godina Dragan Mitov počeo učestalo da javno recituje svoje komercijalne partijske i nacionalne stavove sreo ga neki put mlađi imenjak i prezimenjak i rođak Dragan Đurović, bivši političar, ministar i direktor crvene Pobjede.
Tom prilikom mlađi Dragan je naredio starijem Draganu da u javnom govoru neizostavno koristi srednje ime da ga ljudi me bi miješali sa njim.
Od tada je stariji Dragan uprtio očinstvo.
Nije lako Draganu starijem, niti njegovom očinstvu. A ni Draganu mlađem ako išta taji iz vremena kada je bio ministar unutrašnjih poslova.
Takva se bitanga rijetko rađa. To je lopina bez premca.
Đurovići su svi nekakve fukare. Vazda se jagme za kakve privilegije i izmišljaju i lažu o sopstvenim poduhvatima. To je tako porodično kod njih. Tu se nezna ko je gori, Đurovići ili Radulovići. Razlika je što kod Radulovića postoji određena psihička poremećenost dok je kod Đurovića prisutna moralna totalna srozanost. Ova dva Crnogorska istrijska bratstva su zaista fenomeni najgorih osobina ljudskih. Dobro je uvjek držati se podalje od takvih.
Pišete neistine.Tačno je da je tadašnji ministar unutrašnjih poslova DĐ,omiljen u Bjelopavliće, naredio ovom novinaru da upotrebljava srednje ime oca, jer nije želio da ga ovaj kompromituje.I tako ostade Dragan Mitov, a Đurović mu se rijetko upotrebljava u narodu.