Zaposleni u N1 i Nova S obratili su se predsjednici Evropske komisije, Ursuli fon der Lajen žaleći se da ih je vlasnik prodao i time ugrozio nezavisnost i slobodu medija.

Kao i uvijek, ovo je klasična zamjena teza tajkunskih medija, što predstavlja i njihov pseudonim. Sa druge strane, ovo bi trebalo da predstavlja kraj jedne medijske konstrukcije, političkog projekta koji je godinama bio u službi usmjeravanja javnog mnjenja u interesu i domaće i strane opozicije (da ne kažemo agenture).

N1 i kasnije NovaS formirani su kao dio regionalne mreže u saradnji sa CNN i uz nevjerovatno povlašćene pozicije na kablovskoj mreži. Ovi mediji od početka su gradili imidž profesionalnih, nezavisnih redakcija, ali je njihova uređivačka politika gotovo bez izuzetka bila u direktnoj opoziciji legitimno izabranoj vlasti u Srbiji, a u harmoniji sa političkim stavovima Dragana Đilasa, Nebojše Zelenovića, Marinike Tepić, Miroslava Aleksića, Pavla Grbovića, Dinka Gruhonjića, Radomira Lazovića i njima sličnim likovima. Okosnica svih njihovih gostovanja bila je kritika: svega što dolazi iz Vlade, uvijek bez izvora, sa nevjerovatnim prostorom za gostovanja kompletne opozicije, bez ijedne jedine kritike.

Međutim, Dragan Šolak kao biznismen, napravio je savršeno komercijalnu odluku – prodao je dio svoje medijske imperije, kao što bi učinio bilo koji drugi poslovni čovjek na toj poziciji da je dobio povoljnu priliku. Ali problem zaposlenih na N1 i NovaS nije u samoj prodaji, već u gubitku sigurnog okvira iz koga su mogli da djeluju politički, dok su se javno busali kako su nezavisni novinari.

Obraćanje Ursuli fon der Lajen ne djeluje kao legitimna borba za novinarske slobode, već kao ozbiljan panični napad pred gubitkom političkog uticaja. Jer, ukoliko novi vlasnik odluči da promijeni uređivačku politiku i uvede balans pri izvještavanju, to znači da zaposleni više neće biti u mogućnosti da vode otvorenu kampanju protiv vlasti pod zaštitom slogana „slobodni mediji“. Ta sloboda je do sada služila samo za svakodnevno napadanje države, vojske, predsjednika, ali i naroda jer isti uporno „ne glasa kako treba“.

Zanimljivo je i to što se sada pozivaju na Evropsku uniju, iako su godinama ti isti novinari i njihovi sagovornici tvrdili da je EU birokratizovana, inertna i bez sluha za Srbiju. Sada naprasno očekuju da ta ista birokratija utiče na privatnog vlasnika medijske kuće kako bi zadržao političku liniju koja odgovara redakciji. I time smo stigli do apsurda – novinari koji traže nezavisnost od države, zapravo zahtijevaju direktan uticaj na privatni biznis.

Ova situacija je samo dokaz da N1 i NovaS nikada nisu bili pravi mediji, već samo tupo oruđe u političkoj borbi. A svaki alat, kada se ne nalazi u ruci koja ga drži, ostaje bez svoje namjene. Zbog toga, da vam objasnimo, drage kolege, ovo nije napad na slobodu medija već kraj jednog prljavog političko-medijskog eksperimenta čije vrijeme je iscurjelo.

(Novosti online)

Tagovi