Obilježavanje 104. godine prisajedinjenja Vojvodine Srbiji
Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić i predsjednica Skupštine Grada Novog Sada Jelena Marinković Radomirović položili su vijenac od lovorovog lista na spomen-ploču današnje zgrade banke, a nekada mjesta na kom je održana Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i drugih Slovena Banata, Bačke i Baranje.
Polaganje vijenaca upriličeno je u prisustvu delegacija Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine i Udruženja potomaka ratnika Srbije od 1912. do 1920. godine – Novi Sad.
Gradonačelnik Milan Đurić istakao je da svakog 25. novembra Novi Sad odaje poštu našim slavnim precima jer je to od izuzetne važnosti za državu Srbiju ali za čitav srpski narod i da mladim generacijama treba prenositi sjećanje na taj događaj da ga nikada ne zaborave.
– Kad govorimo o prisajedinjenju, govorimo o složnim ljudima koji su imali viziju za cjelokupnu našu budućnost, ali je to i na neki način iskorak demokratije u tom dobu jer je ra skupština bila multinacionalna, značajno je da su njoj učestvocale i žene, njih sedam, u vrijeme kad ni Engleskinje, Francuskinje i Nemice nisu imale pravo glasa. I upravo ta sloboda i ravnopravnost su vodilja današnjem rukovođenju i Novog Sada i Srbije i pričamo takođe o oslobodi ravnopravnosti svih naših građana bez obzira na veru, naciju i to je naš sistem vrednosti koji negujemo dan danas”, rekao je Đurić.
Vijence su povodom 25. novembra 1918. godine, dana kada je donijeta odluka o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji položile i delegacije Bunjevaca i potomaka starih ratnika.
– Kao i svake godine 25. novembra mi smo se okupili na ovom mestu gđe su naši preci donijeli svojom voljom, ponosno, vizionarsku odluku da žele živjeti zajedno sa braćom Srbima i ostalim južnim Slovenima u Kraljevini Srbiji. Danas smo izuzetno ponosni na tu odluku i dičimo se njome. Međutim, istorija nije svaki put i cijenila tu našu volju na pravi način, mi Bunjevci smo živjeli praktično u ilegali pod pritiskom ozbiljno asimilacije pola veka, ali evo danas ja mogu da kažem kao predstavnik bunjevačke nacije da je ponovo ugodno i udobno i lijepo biti Bunjevac u Vojvodini, u Somboru odakle ja dolazim, u Subotici i ostalim mjestima gđe Bunjevci žive i nadamo se da ćemo ostaviti dovoljno traga i dovoljno čuvati kulturu i tradiciju našeg malog naroda”, rekao je Aleksandar Bošnjak, iz Bunjevačkog nacionalnog saveta.
Goran Maksimović iz Udruženja potomaka ratnika Srbije 1912-1920 u Novom Sadu je naglasio da je ovaj datum zlatnim slovima ispisan u istoriji srpskog naroda, kada su ljudi iz ovih krajeva, Banata Bačke i Baranje odlučili su da se prisajedine Kraljevini Srbiji i time trajno promienili istoriju i način života na ovom području kako svog, tako i naroda u Srbiji.
– To je veliki dan i ispostavilo se na kraju da je to najveća pobjeda Srpske kraljevske vojske i srpskog naroda u Velikom ratu, a bilo je mnogo drugih pobjeda i mi sa ogromnim zadovoljstvom svake godine učestvujemo u obilježavanju ovog događaja – istakao je Goran Maksimović iz Udruženja potomaka ratnika Srbije 1912-1920 u Novom Sadu.
Večeras će u Srpskom narodnom pozorištu povodom obeležavanja Dana prisajedinjenja biti održana svečana akademija.
(Sputnjik)