Piše Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista
„Ko ne poštuje sebe ni drugi ga neće poštovati.“ (Narodna mudrost)
„Niko vam ne može usaditi osjećanje manje vrijednosti bez vašeg pristanka.“ (Bertold Breht,1898-1956,njemački dramski pisac)
„Ne slažem se, dakle, postojim.“ (Alber Kami, francuski pisac, filozof i novinar)
Po pravnoj teoriji, građanska neposlušnost je izraz građanske samosvijesti i „etike otpora“. To je odbijanje građana da se povinuju zakonima ili odlukama vlasti, na javan i nenasilan način i uz kolektivno masovno učešće. Radi se o svjesnom i namjernom kršenju zakona ili drugog propisa s ciljem da se izvrši njihova promjena ili promjena određene državne politike.
Pravo na građansku neposlušnost je svojevrsno meta-pravo (prirodno pravo kao pravedno pravo) koje prethodi pozitivno – pravno regulisanom političkom poretku. To je svjesna politička aktivnost suprotstavljanja nepravednom postupanju državne vlasti.
Znači, građanska neposlušnost predstavlja javan, nenasilan i svjestan čin političkog suprotstavljanja određenim odlukama vlasti koje narušavaju princip pravednosti, posebno kada javna vlast krši ili ne štiti zajemčena građanska prava i slobode. Izraz je zrelosti političke kulture i etike otpora nepravednom postupanju vlasti.
To je oblik neposredne demokratije i ishodi iz ustavnog principa suverenosti građana i njihovih ustavno zajemčenih prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja. Građanin ima pravo na otpor, odnosno na „javno odbijanje naredbi“ i „razumno protivljenje“ prema nepravednoj vlasti koja krši princip jednakosti građana, odnosno jednakih sloboda i prava, te koja ne štiti njihova prava i interese.
Ako vlast ne štiti prava i slobode građana i njihove interese, ne može od građana tražiti da uzvrate poslušnošću i poštovanjem njenih odluka. Ksenofont (oko 430-354), starogrčki istoričar i filozof (Sokratov učenik) je napisao da država ne može imati monopol na patriotizam, te da je dužna da svojim građanima (državljanima) obezbijedi siguran, miran i pravedan život. U protivnom, nema razumnih razloga za očekivanje da je građani vole i poštuju kao svoju državu, odnosno kao „sigurnu zajednicu u kojoj se njeguju osnovne vrline“.
Prvo utemeljeno opravdanje za građansku neposlušnost dao je DŽon Lok (1632-1704,engleski filozof empirista i ljekar, „otac liberalizma“):
„…Narod će biti sudija…Kad god zakonodavci pokušaju da oduzmu ili razore svojinu naroda…(narod) je odmah razriješen svake poslušnosti…“
Henri Dejvid Toro (1817-1862, američki prirodnjak i filozof) je bio prvi teoretičar građanske neposlušnosti. Smatrao je neophodnim da budemo prvo ljudi, pa tek onda podanici, te da je poželjnije njegovati poštovanje pravde nego zakona. Godinama nije plaćao porez, u znak protesta zbog ropstva i američko -meksičkog rata. Javno je govorio da je njegova moralna obaveza da reaguje kada Vlada, u njegovo ime, postupa nepravedno. Jer, savjest i pravda su viša mjerila vrijednosti ljudskog života u zajednici nego zakoni i nijedan moralan čovjek ne smije da se prilagođava nepravdi.
I Mahatma Gandi (1869.1948, utemeljivač etike nenasilnog otpora i snage istine) je smatrao da je građanska neposlušnost sredstvo savjesnih i miroljubivih ljudi u nenasilnoj borbi za istinu:
„Građanska neposlušnost je urođeno pravo svakog građanina. Ukoliko je se on odrekne, prestaje biti čovjek…Gdje se krše ljudska prava, građanska neposlušnost je dužnost…“
Prema DŽonu Rolsu (1921-2002),američkom profesoru političke filozofije, građanska neposlušnost (koja ishodi iz njegove „javne koncepcije pravde“ kao „prve vrijednosti društvenih ustanova“) je javno kršenje zakona, na savjestan i nenasilan način, s ciljem da se zakon promijeni jer, je nepravedan.
NJemački filozof prava Artur Kaufman (1923-2001) je tvrdio da je pravo na otpor, kao suprotstavljanje nepravdi, suštastveno (najfundamentalnije) ljudsko pravo. To je pravo „socijalne nužne odbrane“ protiv zloupotrebe vlasti, posebno „grubog nepoštovanja ljudskih prava“
Američki borac za ljudska prava Martin Luter King (1929-1968) je govorio da „onaj ko krši (nepravedan) zakon građanskom neposlušnoću zapravo izražava najviše poštovanje za zakon“.
Jirgen Habermas (1929, njemački sociolog i filozof) je tumačio da je „građanska neposlušnost (moralno) utemeljeni protest…(To je) javni čin…koji uključuje namjernu povredu pojedinih pravnih normi…(uz) ograničavanje na nenasilna sredstva…“
Smatram moralno opravdanim i neophodnim da državljani Crne Gore, Srbi i Crnogorci koji govore srpskim jezikom, pruže građanski otpor, odnosno obustave plaćanje poreza na dohodak fizičkih lica. Sredstva prikupljena naplatom tog poreza su prihodi državnog budžeta iz koga se plaćaju dažbine Crne Gore NATO paktu, u iznosu većem od 100 miliona evra godišnje.
Zato je neophodno, u crnogorskim gradovima, organizovati potpisivanje saglasnosti građana za obustavu plaćanja poreza. Bilo bi najracionalnije da taj posao organizuje Demokratski front (DF), koji je najuticajniji faktor u srpskom i prosrpskom biračkom tijelu i sa najrazvijenijom organizacionom infrastrukturom. Ukoliko se bi se na taj način obezbijedila saglasnost više desetina hiljada građana, to bi osnažilo i legitimisalo pojedinačne odluke o neplaćanju navedenog poreza.
Da je to moguće organizovati pokazale su i Bogoprizivajuće litije kojima se Nebesa raduju, 2019. i 2020.godine.
Zašto je ovakav čin građanskog otpora opravdan?
1)NATO pakt je, 1999.godie, izvršio monstruoznu agresiju na SRJ (Srbiju i Crnu Goru), kojom je izvršen genocid nad srpskim narodom i brojni zločini protiv civilnog stanovništva (za koja krivično gonjenje ne zastarijeva), te druga teška krivična djela.
2)Tokom agresije, NATO pakt je, 30.aprila 1999.godine, sa 10 -17 projektila, bombardovao Murino. Na mostu u tom mjestu ubijeno je šest nedužnih građana, od kojih troje djece. Na taj način, NATO pakt je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Kako crnogorski pravosudni organi nijesu pokrenuli krivični postupak i pravosnažno osudili naredbodavce, organizatore i izvršioce ovog zločina, povrijedili su član 12 (Crnogorsko državljanstvo) stav 2 Ustava Crne Gore:
„Crna Gora štiti prava i interese crnogorskih državljana.“
3) Po poluostrvu Luštica i na drugom lokacijama u Crnoj Gori, NATO pakt je „sijao“ bombe sa osiromašenim uranijumom i kasetne bombe, koje su zabranjene normama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Time su, između ostalih, počinjeni: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, te upotreba nedozvoljenih sredstava borbe.
4) Crna Gora je, 2017.godine, na neustavan način pristupila NATO paktu, jer je odluka o pristupanju mogla biti donesena samo na referendumu suverenih građana.
Neplaćanje poreza na dohodak građana trebalo bi da traje do stavljanja van snage Zakona o pristupanju Crne Gore NATO paktu u Skupštini, ili do proglašenja neustavnosti tog Zakona od strane Ustavnog suda, kao i do podizanja optužnice Višeg javnog tužilaštva u Bijelom Polju zbog ratnog zločina u Murinu.
