Piše: Vladimir Đukanović, funkcioner Srpske napredne stranke
Bez obzira da li će se tzv. studentska pobuna, odnosno pokušaj nasilnog rušenja vlasti, smiriti ili neće, posljedice po naš dosadašnji život ostaće trajne. Ne samo u političkom ili ekonomskom smislu, već i u onome što je do sada činilo našu svakodnevicu, druženje, vaspitanje koje smo od kuće ponijeli, tradiciju… U tome je blokaderski pokret značajno uspio, jer u samoj njegovoj biti je i bila promjena identiteta naših ljudi, odnosno onog što oni nose u duši. Kroz proces najgore dehumanizacije prema svakom ko misli drugačije, oni su društvo doveli do termalne faze u kojoj bilo kakva pomisao na dijalog i razmjenu mišljenja predstavlja svojevrsni akt izdaje. Ovih dana smo u Novom Sadu vidjeli odvratne napade na Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njenu namjeru da podigne hram u novosadskom naselju Liman. Kao po komandi, slično vojsci, aktivisti određenih zborova iz tog naselja pokrenuli su akciju uklanjanja srpskih trobojki, vređanja Crkve, širenja ekstremne netrpeljivosti prema samoj ideji da se hram podigne i lansiranja uvreda prema pristalicama te ideje. Najbitnije, svuda su ostavljali obilježja anarho pokreta, čime su stavili do znanja da neka nova ideologija, slična onoj iz koje su nastali predratni komunisti, nadolazi. Baš ovakve akcije nam ukazuju na veoma bitne činjenice sa kojima ćemo morati da se kao društvo suočimo i da ih prihvatimo kao naš svakodnevni život.
– Najprije, zaboravite na potpuni mir u zemlji. On se duži period neće dogoditi, jer ćemo gotovo svakodnevno biti suočeni sa permanentnim protestima radikalnih ljevičara. Bajke o tome da to država može prisilom da riješi su glupe i o njima pišu i govore samo neupućeni. Suština je baš u tome što oni i priželjkuju agresivnu reakciju države, jer to im dodatno jača pokret. Dakle, na stalne proteste, manje ili veće sukobe na ulicama, kao i na ludost u vezi sa dolaskom na kućne adrese protivnicima, fizičke napade na protivnike, razbijanje i devastiranje njihove imovine, moramo da se naviknemo. To će biti stalno stanje. Naravno, to dovodi i do reakcije druge strane, pa samim tim moramo da prihvatimo konstantu da normalnog političkog dijaloga neće biti, već će se svako gledati manje više preko nišana spreman da se potuče ili zapuca. Zadatak države je da to spriječi koliko god može, ali to je nešto sa čim se suočavaju sve zemlje koje na vlasti imaju ljude koji se zalažu za suverenu zemlju, baziranu na tradiciji, istoriji, na legitimitetu koji daje narod.
– Moramo da prihvatimo i činjenicu da sa nekim ljudima sa kojima smo do juče bili bliski, pa čak i sa članovima familije, nećemo više razgovarati. Oni na vas gledaju kao na krvnog neprijatelja i neće želeti sa vama da vode bilo kakav razgovor. Za njih sa tako omađijanim i ispranim mozgom vi ne postojite, kao što za predratne komuniste porodica nije bila važna, već partija i revolucija.
– Iz prethodnog slijedi i to da se mora prihvatiti činjenica da ćemo suštinski imati dva duboko zaraćena sistema vrijednosti, pa možda čak i upravljanja državom. Jedan je ovaj koji je proizišao iz legitimiteta naroda, a drugi je ovaj koji je paralelan i koji ne mari mnogo za legitimitet, već za revoluciju. Unutar samog državnog sistema imaćemo duboku podjeljenost, tako da onaj ko bude vladao neće moći da se u potpunosti osloni na državne institucije. Recimo, Tramp u SAD je odlučio da se ne oslanja na CIA ili FBI, već je unutar svog političkog pokreta napravio sopstvene službe. Plašim se da će i mnoge druge države, pa i Srbija, krenuti tim putem. Praktično, svako će imati svoje institucije. Paralelni univerziteti, obrazovne i školske institucije, službe, kulturne institucije, mediji, zapravo sve gdje se može ta podjela izvršiti.
– Pogledi na prošlost biće nam u potpunosti različiti. Jedni će zagovarati radikalan raskid sa srpskom istorijom, sa onim što zagovara Crkva, zalagaće se za ukidanje Crkve, dok će druga strana ostati na braniku postojećih nacionalnih i tradicionalnih vrijednosti sa izrazitom podrškom prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Jedni će biti za ukidanje vojske, policije i čitavog sistema, drugi će biti za jačanje vojske i policije. Jedni će zagovarati nestanak države i totalni raskid sa pominjanjem Srbije osim u smislu administrativnog pojma, kao i njenih obilježja, dok će drugi tražiti apsolutno jačanje države i ponosno isticati ime Srbije i sva njena obilježja.
Ovo su samo neke od posljedica na koje moramo trajno da se naviknemo. Uostalom, ovo donekle jeste neki vid generacijskog sukoba, jer mlađi svijet danas zaista gotovo ništa ne čita. Srednja i starija generacija takmičila se ko više čita, ko ima bolju biblioteku. Danas to nije slučaj, čitanje je skroz zamrlo kod mladih, već je poenta ko ima bolji telefon i više lajkova na Instagramu, TikToku ili Iksu. Zato su danas ideje ljevičarskih pobuna dosta primamljive, jer mladi ljudi su po prirodi buntovni, a kada jednom uđu u to kolo, sekta nastavlja sa daljim ispiranjem mozga i vrlo brzo dobijemo radikalnog ljevičarskog ekstremistu spremnog da se i porodice odrekne zarad ideje koju su mu u glavu ugurali. Neko novo vrijeme je došlo i prihvatimo ga kao realnost.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Po vama: „Lipsaj magarce do zelene trave“.
Pitajte vlasti y Francuskoj i Njemackoj da li se slazu sa takvim pristupom.
Sudeci po tome kako oni rjesavaju takve pobune, ili demonstracije, sumnjam.
E kakav je ovo jadnik, napunio se para na lepotu i pamet pa se sad prosipa.
Kaže….“Jedni će biti za ukidanje vojske, policije i čitavog sistema, drugi će biti za jačanje vojske i policije“, do prije dva mjeseca si otvoreno tražio da se ugasi Beogradski univerzitet.