Mihailo Čađenović, koji je bio jedan od osumnjičenih u predmetu lažni državni udar danas se oglasio na svom Fejsbuk profilu nakon što je Apelacioni sud odbio žalbu SDT-a. Podsjetimo, svi osumnjičeni su pušteni na slobodu.
Čađenović je bio jedan od onih koji je više mjeseci proveo u pritvoru povodom ove tužilačke farse tadašnjeg SDT-a Milivoja Katnića.
On se na svom Fejsbuk profilu obratio svom pokojnom ocu. Njegovu objavu prenosimo integralno.
Oče moj,
Danas stojim pred tvojom slikom kao slobodan čovjek.
Devet godina sam čekao ovaj trenutak.
Devet godina sam nosio teret laži, nepravde i tišine.
Znam da si otišao slomljen zbog bola koji su nam nanijeli.
Znam da te je najviše boljela nepravda, a ne napadi.
Boljelo te je što je tvoje dijete optuženo bez istine.
Ali oče…
Nisu uspjeli.
Nisu uspjeli da mi slome ime koje si mi dao.
Nisu uspjeli da mi oduzmu dostojanstvo koje si me učio da čuvam.
Nisu uspjeli da ugase obraz koji si mi ostavio kao amanet.
Pravda je spora, ali je stigla.
Istina je devet godina ćutala — ali danas govori glasno.
Danas sam pravosnažno oslobođen.
Danas ti mogu reći: izdržao sam.
Zbog tebe.
Zbog majke.
Zbog porodice.
Zbog prezimena koje nosim sa ponosom.
Bilo je dana kada je bilo teško disati.
Bilo je noći bez sna.
Bilo je trenutaka kada je teret bio prevelik.
Ali tvoja snaga je živjela u meni.
Tvoja riječ mi je bila štit.
Tvoja čast mi je bila put.
Posebno me boli što je među onima koji su me optuživali bio neko kome si ti pružio ruku.
Ali neka svako nosi svoju istinu pred sobom i pred Bogom.
Ja danas nosim samo svoju – čistu.
Ovo nije pobjeda nad nekim.
Ovo je pobjeda istine.
Pobjeda časti.
Pobjeda porodice.
Hvala mojoj porodici što je izdržala zajedno sa mnom.
Hvala prijateljima koji su ostali kada je bilo najteže.
Hvala svima koji nisu okrenuli glavu.
Vaša podrška je bila stub kada su pokušali da nam sruše kuću.
Vaša vjera je bila svjetlo kada je oko nas bio mrak.
Oče, danas ti se obraćam mirne savjesti.
Tvoje ime je čisto.
Naše prezime je čisto.
I neka svi znaju —
istina može kasniti, ali nikada ne izgubi put.
Počivaj mirno.
Tvoj sin stoji uspravno.

Kakva patetika😛
Mirko avetinjo avetna, mislio sam da ti napišem sve ono što zaslužuješ, ali sam odustao. Odustao sam jer je odavno poznato da govno ako dirneš samo još više zasmrdi! I zato sam samo pustio vodu…