Piše: Marko Kentera nekadašnji sekretar za privredu i finansije Opštine Budva i direktor JU Grad teatar i TV Budva
Postoji jedan jako loš fenomen, ako se tako smije nazvati, o kojem se u Crnoj Gori uporno ćuti.
Držimo „širom zatvorene oči“ kao da će problem nestati ako ga niko ne imenuje. Ipak, nasuprot tome, on pred našim očima buja i vri te pretvara gradove u vlastite tužne karikature.
Budva je najbolji ili najgori primjer.
Nova vlast, sastavljena od (p)odmetnute grupe građana „Budva naš grad“, uz „tradicionalnu“ podršku DPS i SDP, doktorirala je vještinu političkog butik zapošljavanja. Nije to, dakle, bilo kakvo zapošljavanje nego ono koje je Budvu pretvorilo u opasnu laboratoriju apsurda.
Većina novih zaposlenih u gradskoj upravi i preduzećima pod kontrolom Opštine nije došla sa biroa ili iz drugih službi ili sa dobrih fakulteta niti iz nekakvog rezervoara stručnjaka.
Ne.
Oni su stigli iz budvanskih butika, picerija, restorana, kafića i teretana.
Juče su današnji inspektori i stariji referenti točili kafu i slagali garderobu, danas rješavaju predmete kao inspektori ili promišljaju teme vezane za urbanizam, komunalije i investicije.
Juče su radili po 10+2 sata da bi preživjeli sezonu jer nisu na vrijeme htjeli da uče a danas rade za grad. Onaj isti grad koji finansiraju firme iz kojih su novi radnici masovno otišli. I naravno, te firme su sada opustošene kao što narko i gradjevinska mafija pustoše njihov grad.
Ugostiteljstvo i hotelijerstvo u Budvi, to srce državne ekonomije, šuplje je i pusto kao plaža u februaru. Lokali jedva rade, hoteli kubure sa osobljem, preduzetnici ne znaju da li da zatvore ili da se nadaju čudu koje neće doći.
Zašto niko neće da kaže i pita ko bi ostao u privatnom sektoru kad država nudi sigurnu platu za minimalnu odgovornost?
To što država tu platu isplaćuje upravo od poreza tih istih butika, picerija i hotela koje je svojim kadrovskim cunamijem ostavila na izdisaju, to niko neće da kaže.
To je budvanski paradoks, ludački i uvrnut, moguć samo na mjestu gdje su, prema raširenom uvjerenju građana, narko i građevinski krugovi shvatili da je vlast najjeftinija kada se kupuje kadrovima, a ne programima. Najprije ih finansijski poguraju, a onda ih, prije i nakon izbora prekomanduju na državne tj gradske jasle.
Tako se zatvara krug gdje se partijska poslušnost nagrađuje, stručnost se prezire, a grad se polako raspada.
O obrazovanju i kupljenim diplomama – o tome neki drugi put.
Budva je danas živi primjer šta se događa kad se politika pretvori u servis privatnih interesa kartela, a institucije u partijsku i kartel sinekuru.
Presuda gradu je, čini mi se, već napisana, ne na papiru nego u svakom praznom lokalu, u svakom hotelu bez radnika, u svakoj službi koju vode ljudi za koje nijedna ozbiljna biografija ne bi dala preporuku.
I opet – niko neće da kaže.
Strah od mafije, narko i građevinske.
Zidovi ćutanja iako je ćutanje jedini luksuz koji Budva odavno ne može da priušti.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
