“Nijesam glasao za dobitnike Trinaestojulske nagrade!”

Najširi dio javnosti, kao i medije, opet je uzburkala Trinaestojulska nagrada. Po prvim informacijama koje su kružile medijima, ostala je važna nedoumica, da li je nagrada donesena jednoglasnom odlukom. Da se ne bi širile i druge nedoumice i zabune, kao član Žirija, smatram da sam dužan da istu javnost i obavijestim – nisam dao svoj glas dobitnicima Trinaestojulske nagrade: Institutu za javno zdravlje, hirurgu Ranku Lazoviću, i istoičaru Živku Andrijaševiću.

Svako drugo objašnjenje i pojašnjenje smatram suvišnim, a sve što sam imao da kažem o svakome ko je bio u proceduri, rekao sam na sjednicama Žirija. Što se tiče ovog člana Žirija, i njegovog izbora, ovogodišnji dobitnici uopšte nisu figurirali za nagradu u bilo kom smislu, ili bilo kom krugu.

Mislim da javnost nije iznenađenja odlukom Žirija, kao što nije iznenađena ni time što nisam glasao za ovogodišnje dobitnike.

Glasao sam za pisce, i slikara Toma Pavićevića. Kako su pisci već na startu izgubili trku, prvi počasni krug nije izdražao ni slikar Tomo Pavićević. U počasnom krugu vidjeli smo samo Boža Koprivicu. Na kraju, i Koprivica je okačio kopačke o klin.

Ono što sam kao član Žirija jasno vidio jeste, da se Zakon o dodjeli Trinaestojulske nagrade mora iz osnova mijenjati. Mora se izvršiti temeljni remont Zakona, i tek ga pustiti u saobraćaj.

U konkurenciji je bio i izvjesni aktualni političar, povrh toga iz vladajuće partije. Htjelo se reći da se Zakonom mora utvrditi i ko ima pravo da konkuriše, i ko ima pravo da predlaže; mogu li istovremeno da konkurišu i institucija, i pojedinci iz iste institucije, i tome slično. Sve dok bude bio ovakav Zakon, biće ovakva i nagrada, a kritike – pratnje nagrade – sve opravdanije.

Ovogodišnje Trinaestojulske nagrade nisu donesene jednolasnom odlukom, iako živimo u jedopartijkom sistemu. Da li je to ikakav moj doprinos najvećoj državnoj nagradi, na javnosti je da prosudi.