Skloni smo da o žudnji razmišljamo kao o psihološkom fenomenu izazvanom navikama, željama i emocionalnim promjenama, ali nova istraživanja pokazuju da širok spektar psiholoških stanja generiše zajednica bakterija koje napreduju u našim crijevima.
Žudnju za šećerom djelimično pokreću određeni crijevni mikrobi koji oslobađaju supstancu koja djeluje slično lijeku Ozempik i sličnim ljekovima, koji snižavaju nivo šećera u krvi kod ljudi sa dijabetesom, otkriva nova studija, a piše Sajkolodži tudej. Ovi mikrobi oslobađaju supstance koje djeluju kao hormoni ili neurotransmiteri i utiču na mentalnu funkciju.
Kako je teklo istraživanje
U novoj studiji, istraživači u Kini analizirali su krv 60 pacijenata s dijabetesom tipa 2 i uporedili je s krvlju osoba sa normalnim nivoom šećera u krvi, otkrivši značajan trag. Protein nazvan FFAR4 bio je prisutan u mnogo nižim nivoima u uzorcima pacijenata s dijabetesom. Isti nalaz potvrđen je i kod miševa sa dijabetesom.
Ovaj protein je poznat po tome što aktivira hormon GLP-1, moćan regulator nivoa šećera u krvi i apetita. Novi lekovi za dijabetes djeluju na ovaj hormon kako bi snizio šećer u krvi i povećao osjećaj sitosti nakon jela.
Da bi testirali da li niži nivoi FFAR4 uzrokuju veću želju za šećerom, istraživači su posmatrali konzumaciju šećera kod miševa kod kojih je protein uklonjen genetskom manipulacijom. Otkrili su da su ti miševi imali znatno veću sklonost ka šećeru u poređenju s miševima s normalnim nivoima, kada su im bili ponuđeni izbori između normalne ishrane, ishrane s visokim udelom masti i ishrane s visokim udelom šećera.
Bakterija u crijevima i žudnja za šećerom
S obzirom na sve češća pojašnjavanje uticaja crijevne mikroflore na funkciju mozga, istraživači su posumnjali da bi bakterije u crijevima mogle biti drugačije kod miševa s većom željom za šećerom.
Kada su analizirali mikrofloru u crijevima miševa koji nemaju protein FFAR4 , jedna vrsta bakterije se izdvojila kao mnogo manje zastupljena – Bacteroides vulgatus. Isto su otkrili i kada su analizirali uzorke stolice 45 pacijenata s dijabetesom u poređenju s kontrolnom grupom. Pomenuta bakterija u crijevima igra važnu ulogu u kontroli želje za šećerom, otkrivaju istraživači. Ova bakterija u crijevima pokreće lančanu reakciju molekula koji napuštaju creva i deluju na neurone u mozgu koji potiskuju želju za šećerom.
I psiha i bakterije utiču na potrebu za slatkim
Dakle, nemoguće je u potpunosti okriviti slabu samokontrolu za pretjeranu konzumaciju šećera. Psiha nije jedini razlog za neodoljivu želju za slatkim, koja ljude dovodi u rizik od visokog šećera u krvi, gojaznosti i dijabetesa; biologija, odnosno zajednica bakterija u crijevima, takođe igra važnu ulogu pritiskajući na hormonske „dugmiće“ koji pokreću želju za šećerom u mozgu.
(RT BALKAN)
