Piše Emilo Labudović
Davno su me učili, mada slabo naučili, da je čovjek gospodar samo nezgovorene riječi. Svaka druga je slobodna meta, dobronamjernia i onia drugima, umnim i onia kojima se pamet ni čekićom ne može utjerati u tintaru, povod i dokaz za javno raspinjanje onog koji je rekao na krst dnevnog galimatijasa. Zato, ni riječ o… Umjesto toga, ne znam zašto i otkud mi uopšte asocijacija na… ali, ispričaću priču koju mi je, još dok nijesam shvatao njenu poentu, ispričao djed Mihailo.
„Pokosio, pričao mi je on, domaćin veliku livadu, poplastio sijeno i sadjenuo ga u manje plastove (kod nas su ih zvali „naviljci“) da se još malo prosuše. I dok su se naviljci grijali na julskom suncu, istjera domaćin iz štale dželep volova da ih napase na komunu povrh sela. Ali, jedan od njih, mlad, neobuzdan, pun sirove snage, izmakne se i sjuri niz livadu, divljajući od naviljka do naviljka i rasturajući ih svojim moćnim rogovima. Nada se domaćin za njim, udri povećom štapinom, ali uzalud: bik ne stade dok i poslednji naviljak ne stavi pod noge. Poprilično izbubecan, a gladan, jer u jurnjavi ne stiže ni zalogaj da uzme, pridruži se ostalom stadu koje se, dok je on bezumno vitlao livadom, natenane, najelo sijena do mile volje“.
Rekoh, u vrijeme dok sam slušao tih i smiren đedov glas više sam u glavi imao sliku neobuzdane snage, nesalomive moći i nesputane slobode. Tek mnogo, mnogo kasnije shatio sam pravi nauk priče, njenu poentu i razumio i đedovu namjeru i njegovu pouku. A on bi rekao, bolje ikad nego nikad.
Dakle, ni riječ o… da me ne naruže na pasje obojke, što bi rekli kod mene na selu,a iskreno, ne znam ni otkud mi dođe na um ova priča. Ali, kad već dođe, rekoh da možda nije zgorega da je podijelim. Pa, kako je ko „pročita“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Evo ja sam „prochitao“ tvoju glupavu prichicu. I ja bih se posluzio izrekom djeda: „Blago Budalama“. Moj djed, za razliku od tebe, nikad nije studirao ponashanje ni VOLOVA, ni KRAVA, ni GUSHTERA, ni KAMELEONA, ni ZMIJA ni CRVA, da bi tu trazio nekakve pouke, zivotna uputstva-inspiracije. Nego nije si nam rekao, koji su te VOLOVI I KRAVE vishe inspirisali, dali ti mudrost, oni shto su rogovima rasturili naviljke tvog djeda ili oni drugi shto su se za to vrijeme dobro nakrkali?
.
.
Ovdje su te neochetnici pljuvali, kako se lijepo sjecaju, kakav si bio potrchko-sluga KOMUNISTICHKOG sistema, a sad si poput D. Markovica (zvanog „crna kutija“ rezima Mila Lopova) postao Satler-Pichkola-Lajchek „EVROPEJAC“. To mi je objasnilo tvoj nedavni chlanak o Botunu, dje si rekao da su te u shkoli poduchavali da „SILA NA KRAJU UVIJEK ISCJERA ONO STO JE NAUMILA“. Moj slucaj Budalo je drugachiji. Ja se divim Patrik Henriju (SAD Revolucionar), koji je na skupu uzviknuo (Slichno Ljubu Chupicu, koji je sa osmijehom gledao u chetnichki streljachki stroj, kojima su Talijani naredili da izvrshe smrtnu presudu suda): „Give me freedom, or give me death!“ (Daj mi slobodu ili daj mi smrt).
„MOJ SLUČAJ JE BUDALO DRUGAČIJI“
Sam sebe potireš ovom rečenicom.
Ako su ti „SAD Revolucionari“
i Čupić IDEALI što si pobjegao
pa iz daljine,
na nepismenom srpskom,
a nenaučenom engleskom jeziku,
vrijedjaši psuješ, JUNAČE ?
Vera,
Bilo bi bolje da si osporila argumente o ovom prevrtljivcu, ljudskoj glisti, koji brani Vojvodu Mandu, poredjenjem sa volovima, koji krkaju, dok se razulareni Vo (Milan) pomamio i rushi plastover, ali ostane gladan. zamisli! Budala je u ranijoj kolumni savjetovao Botunjane da saviju vrat pred Silom, koja uvijek nadvlada, (kako su njega, Budalu uchili u shkoli). Umjesto toga ti bi da prichash o meni. OooKej. Ja, JUNAK, nijesam POBJEGAO. Pobjegao je Milosh Medenica. Bjezali su za Njemachku-SAD chetnici i ustashe. Ja, na drugoj strani, cesto dolazim u moju CG. Proshle godine sam chak bio na KIM… Grachanica-„Etnichko Selo“, Dechani…. Ako bash insistirash, da je neko kod nas bjezao, onda su to moji roditelji koji su nas djecu vukli po EU i na kraju – SAD. Ocu je sluzba bila takva da smo se stalno seljakali. Ja bih poceo sa shkolom, taman sam se uklopio, (ne)NAUCHIO jezik, nashao neku djevojchicu, kojoj sam se dopadao, i mi smo vec morali da dizemo „shator/chergu“…. Nikad necu zaboraviti jednu Nicol(e)..djechju ljubav: Nosio sam joj knjige, ubrao sam joj ruzu u lisej-vrtu, a ona mi je shaputala na uvo da je RUZA SAMO ZA 1 DAN, “ juste pour un jour et tu es là pour toujours“, ALI SAM JA – ZA SVE DANE“…Divna djechja, neiskvarena vremana. Zato imam odredjeno „rodjashtvo“ (kinship) prema Romima. Hence, srpsku gramatiku koristim preko engleske-francuske-njemachke, jer su praktichno iste u smislu konstrukcije rechenice. Jesam li dobro diskutovao?
IZVINI
ZBOG TVOG ZIVOTNOG PUTA !
Stara sam. Pamtim mnogo. I moji bili
Partizani, pa ipak smo posle patili.
Deca su mi odrasla u jednoj od zemalja
iz Tvoga Naslova.
Uspešna smo migraciona priča, što bi se
danas reklo. Sinovi zavrsili škole, imaju
ZDRAVE porodice – za sada.
(Ali ko zna
šta će još biti. Pogledaj ove sotonske priče
sa Epstajnom! )
Zbog toga Ti i pišem. Nije sve u nasoj zemlji
bilo kako su Tvojii roditelji ponijeli u sjećanjima.
Upoznala sam druge zemlje PA ZNAM.
Mogli smo svi da se školujemo i liječimo besplatno,
bilo je mnogo dobrih ljudi i prijateljstava.
Dobar djak je mogao da dobije univerzitetsku stipendiju,
a da nije bio član partije.
MNOGO MI JE ZAO TVOJE SUDBINE. NAJSTRAŠNIJE
JE IZGUBITI KORENE I ISPUNITI SE MRZNJOM.
SAVETUJEM TI, KAO BAKA ČETVORO UNUČADI
– IZBACI TO IZ SEBE.
VERUJ MI JOŠ UVEK JE OVDE BOLJE – AKO MOZEŠ
VRATI SE.
„GRKI SU TAMO ZALOGAJI HLJEBA
GDE SVOGA NEMA I GDE BRATA NIJE“
pisao je odavno jedan naš pesnik.
TEŠKA VREMENA DOLAZE.
ZELIM TI SVAKU SREĆU.
Postovanje. Ispade da nashe familije imaju dosta zajednickog. Nesto mi tu nije jasno: Kolumna treba da bude slika tvoje dushe, izuzev ako nijesi iznajmljena Lobistkinja, prodata dusha. Emilo je napisao 2 kolumne, koje sam zapazio. U prvoj je porucio mojim Zecanima, da su njega uchili u nekakvim shkolama, da Sila uvijek nadje nachina da te na kraju slomi, uvijek pobjedjuje. Salje im poruku da saviju vrat, da se pomire sa svojom sudbinom. U ovoj drugoj (gore) prici, on lazov je izmislio od A do SH prichu, koju mu je kao njegov djed prichao, da je njegov vo bio ‘poludio’, poceo je da rushi male plastove (naviljke). U procesu nije stigao ni da okusi sijeno srushenih naviljka, ostao je gladan. Za to vrijeme, ostali volovi i krave su sve to mirno gledali i – krkali! Na kraju kaze – oni koji su bistri, „prochitace“ njegovu glupavu, konstruisanu pricu. Obe priche su podrska Vojvodi Mandi i Co. I ti si stala na stranu tih pokvarenjaka? O mom povratku u CG: Ja nijesam na privremenom radu. Ja sam zaljubljenik SAD. Bajke bih mogao da ti pricam o statusu nauke u SAD. Centar Svijeta, gdje ja, nijesam stranac, vec odlucujem o zivotima ljudi. Dje, onda treba da idem? Mask dosao sa majkom iz JAU. Pravi koloniju na Mjesecu i Marsu. Ima 10 000 satelita. Bitan faktor u ratu u UKR. Jedini na svijetu ima najvecu raketu, koju salje na mjesec i vraca je kao autobus, koji parkira u garazi. A cio svijet i dalje salje rakete u Svemir, tako sto sagorijevaju u prah, u etapama!! Treba li on i njemu slicni da nedje idu iz SAD? Godine sam proveo u labs (9 spratova) zgrade koja na ulazu nosi Pupinovo ime. Bio je licni prijatelj Vilsona (zajedno su bili Prof na Columbiji U.). Usto je bio gradonacelnik u svom gradicu u CT, pored NYC. Da li je njega sunce ovdje grijalo, kako ga je grijalo nazad u njegovom selu u Bachkoj? Ja mislim da je ovdje od starta bio mnogo vishe cijenjen, postovan, nego sto su ga (prethodno) postovali u Srbiji. A on je bio ista osoba i prije i poslije. Naravno, prigrlili su ga kasnije i u SR. Da je ostao u Vojvodini, sprdali bi se sa njim razne Budale. Pozdrav.