Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista
Dana 3.avgusta 2021.godine, Vlada Crne Gore je, na osnovu člana 270 Zakona o privrednim društvima („Službeni list CG“, broj 65/2020), bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova Vlade, donijela Odluku o osnivanju Društva sa ograničenom odgovornošću „Montenegro Works“ (u prevodu „Crna Gora radi“ – M.G.) (u daljem tekstu: Odluka). Objavljena je u „Službenom listu CG“, broj 85/2021, od 4.avgusta 2021.godine.
U članu 10 stav 1 (Donošenje odluka bez održavanja sjednice) Uredbe o Vladi Crne Gore („Službeni list CG“, broj 80/2008 i 14/2017), propisano je:
„Vlada može, na predlog predsjednika Vlade,u hitnim i drugim naročito opravdanim slučajevima, bez održavanja sjednice odlučiti o pojedinim pitanjima na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade.“
Kako je u članu 4 stav 1 Uredbe ozakonjen princip javnosti rada, Vlada je bila dužna da, prije donošenja Odluke, nesporno utvrdi, detaljno obrazloži i javno obznani potrebu hitnog i naročito opravdanog donošenja Odluke.
Prema članu 1 Odluke, Društvo je osnovano „radi nadzora, praćenja i analiziranja stanja u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države, kao i podrška u sprovođenju reformi u cilju efikasnijeg upravljanja…“
Osnivački kapital (ulog) Društva koji obezbjeđuje Vlada je 490.000 evra. Sredstva za finansiranje Društva obezbjeđuju se i iz dodatnih uloga Osnivača (Vlade),dakle, iz budžeta, odnosno dodatnim opterećenjem i građana kao poreskih obveznika.
Odluka je donijeta bez prethodno sačinjene detaljne, utemeljene i valjane analize pravne (ustavno-zakonske) osnovanosti i ekonomsko-finansijske opravdanosti osnivanja Društva. Ovo podrazumijeva i precizno navođenje djelatnosti Društva (osnovne, pretežne i drugih djelatnosti), te stručnu analizu faktora koji će omogućiti njegovo rentabilno poslovanje.
Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je javno saopštilo da „…država kao većinski vlasnik ne ostvaruje svoju nadzornu i kontrolnu funkciju nad privrednim društvima na zadovoljavajući način…“, te da se na ovaj način uspostavlja „jak finansijski nadzor“.
Zašto odluka nije zasnovana na Ustavu i zakonima? Na početku, citiraću nekoliko relevantnih ustavnih odredbi:
Član 59 (Preduzetništvo) stav 1 Ustava CG: Jemči se sloboda preduzetništva.“
Član 139 Ustava (Principi ekonomskog uređenja): “Ekonomsko uređenje zasniva se na…slobodi preduzetništva…(i) samostalnosti privrednih subjekata…“
Član 144 (Državna revizorska institucija) stav 2 Ustava: „Državna revizorska institucija vrši reviziju zakonitosti i uspješnosti upravljanja državnom imovinom i obavezama, budžetima i svim finansijskim poslovima subjekata čiji su izvori finansiranja javni ili nastaju korišćenjem državne imovine.“
Nadzor i kontrola finansijskog stanja (poslovanja), te zakonitosti korišćenja državne imovine detaljno su propisani i Zakonom o privrednim društvima, Zakonom o državnoj imovini („Službeni list CG“, broj 21/2009 i 40/2011), i Zakonom o računovodstvu u javnom sektoru (“Službeni list CG“, broj 66/2019).
Prema Zakonu o privrednim društvima, na društva sa ograničenom odgovornošću se shodno primjenjuju odredbe koje se odnose na akcionarska društva. A tim odredbama, kao oblici nadzora i kontrole, propisani su nadzorni odbor i ovlašćeni revizor zakonitosti poslovanja.
Nadalje, prema Zakonu o državnoj imovini, lice koje rukovodi javnim preduzećem odgovorno je za zakonito i ekonomično upravljanje i korišćenje državne imovine. Nadzor nad primjenom ovog Zakona vrši Ministarstvo finansija i socijalnog staranja. U članu 36 Zakona, propisano je i:
„O raspolaganju i upravljanju imovinskim pravima (na državnoj imovini – M.G.) odlučuje nadležni organ javne službe, u skladu sa zakonom ili aktom o osnivanju, po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade.“
Po ovom Zakonu, javne službe su i javna preduzeća (privredna društva sa većinskim državnim vlasništvom).
Iz naprijed navedenog proizilazi da Odluka nema pravni osnov, jer se podzakonskim aktima Vlade (uredbama, odlukama…) ne može proširivati zakonima uređena kontrolno-nadzorna funkcija, niti uvoditi novi kontrolno-nadzorni organi nad poslovanjem i zakonitošću korišćenja državne imovine u javnim preduzećima.
Na ovaj način se krše i ustavni principi o slobodi preduzetništva i samostalnosti privrednih subjekata.
Ukoliko Vlada ne povuče (stavi van snage) Odluku, nužno je podnošenje predloga (inicijative) Ustavnom sudu CG za ocjenu njene zakonitosti.
Odluka je i necjelishodna, jer podrazumijeva nepotreban rast broja pripadnika državne administracije, povećanje budžetskih rashoda i dodatno opterećenje poreskih obveznika.
