piše: Dimitrije R. Vukčević
Prvi i poslednji pendrek prvog i poslednjeg crnogorskog premijera i predsjednika iz redova DPSa. Čovjek koji je svjedok najgorih i najvećih političkih, ekonomskih i kriminalnih zlodjela koje su u našoj zemlji Crnoj Gori napravile socijalnu kataklizmu koje će generacije uz mukotrpan rad i trud morati da ispravljaju.
Nakon što je na Cetinju, bivši Direktor uprave policije, sekretar Vijeća za nacionalnu bezbijednost, savjetnik predsjednika Crne Gore za oblast bezbjednosti i odbrane a sada “samo” savjetnik predsjednika Crne Gore za bezbjednost, kao lice u civilu napao svoje kolege- uhapšen je. Ne želim da pričam o maniru samog krivičnog djela koje je Velja Nevolja napravio jer mi se gadi da opisujem ljudsko ponašanje koje moram da poistovjetim sa životinjskim. Nema potrebe da se pitamo zašto je pušten u rekordnom roku uprkos činjenicama koje bi svaki častan čovjek, a ne sudija uzeo u obzir prilikom donošenja tako bitne odluke o puštanju čovjeka pod čijim se budnim okom dešavalo ono što ću vam sada ispričati a što je ne samo za najgoru moguću presudu nego i za sa sami Holivud.
Legende kafanskih mistika govore o njemu kao beogradskom đaku koji, od 1998. kao organizator crnih trojki pod komandom njegovog Vječitog gazde, vrlo efikasno pomaže Milu Đukanoviću da se domogne kritičnog dijela biračkog tijela na sjeveru. Kao nagradu je dobio saradnju koja će se u narednih 23 godine ostvarivati kroz sve veće i značajnije funkcije. Svjedoci smo svih nerasvijetljenih ubistava dok je obavljao funkciju direktora uprave policije. Napadi na novinare su u jednom trenutku postali svakodnevnica koja nam se po par mjeseci godišnje stihijski dešavala. Procvat Škaljarskog i Kavačkog klana, leševi na sve četiri strane svijeta, ubistvo tačno u podne u centru Glavnog grada, ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića, ubistvo nerođene bebe zbog upotrebe prekomjerne sile policije, krvničko rasturanje DF protesta i prebijanje Mija Martinovića, ubistvo Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Olivere Lakić, ubistva bombama velikih razornih moći, ubistva greškom… Izvinjavam se svim ubistvima koje nisam pomenuo a desila su se dok je ovaj čovjek obavljao najveće policijske i bezbjedonosne funkcije. Slučaj “Limenka” u kojem je de facto obezbijedio desetocifrenu zaradu rođenom bratu njegovog Vječitog gazde nije ništa naspram onoga što se desilo u trenutku kada su on i njegovi kompanjoni bili u samom vrhu policije. Veljko Belivuk je prestao biti građanin opasan po državu Crnu Goru. “Skinuta mu je zabrana ulaska” jednostavnije rečeno. Ubistvo je prva stvar koju je Belivuk napravio kada je u Crnu Goru ušao kao osoba od koje niko po procjeni Veljovićeve policije ne treba da strahuje. Ako postoji neko ko smatra da Crnogorska policija u tom trenutku nije raspolagala sa informacijama kome dozvoljava ulazak u svoju (i moju i tvoju) državu taj ima ozbiljnih probleba i preporučio bih mu Haloperidol.
Ja i dalje ne mogu da vjerujem da je apsolutna istina o ovom čovjeku još gora od onoga što bilo ko i zna. Da ironija bude još veća, a šizofrenija bez terapije, ovaj čovjek dok u jednoj ruci drži pendrek, u drugoj ruci drži pero Prve familije. Činjenice su takve da kakav god on bio se ljudske strane sa profesionalne je apsolutna suprotnost. Školovan u Beogradu gdje je i doktorirao ne samo da je dogurao do kolumniste ‘’Pobjede’’nego i do saradnika iz prakse na Univerzitetu Donja Gorica. Odlučan, profesionalan, britak i na jeziku, na peru i na predreku, autoritativan do krajnjih granica. Kao takav je dopustio sebi da poslije svih velikih i važnih poslova za svoga Vječitog gazdu dođe do tih granica da fizički nasrće na svoje dojučerašnje kolege jasno šaljući poruku: Ja sam iznad vas, ja sam iznad policije, ja sam iznad države. Nakon što su sudske vlasti odlučile da ovaj čovjek može da se brani sa slobode i potvrđeno je da je Veljović iznad zakona. Zdravko je rekao svoje, Milo svoje, narod svoje, Mitropolit Joanikije je ustoličen, Patrijarh Porfirije dočekan, pala su dva otkaza i sad će da se živi od tog eventa do sledećih izbora. Čovjeka koji odloži pušku da bi se prekrstio se ne treba bojati. Osim ako se on ne boji samog sebe. Posljednji čin Veljovića i reakcije državnih institucija su bacile svjetlo na ono u čemu se ogleda kohabitacija Premijera i Predsjednika Crne Gore. Podjela vlasti po principu policija neka ide, ali sudstvo ostaje u kandžama DPSa dovodiće do novih hapšenja i puštanja u roku od 48 sati. I dok će se narod svađati oko nacionalnih, vjerskih i svih ostalih neekonomskih pitanja, državu će pljačkati neki novi klinci, a old school banditi svoje opljačkano i oteto bogatstvo na miru iznijeti iz države.
Šta mislite da je sledeće na šta je Veselin Veljović spreman? Gdje je njegova granica, a gdje naša?
