Piše Ivan Milošević
Nevjerovatni Zdravko! Nema te plime i osjeke koje neće preplivati, nema te hridi na koju se neće nasukati i nema tog majčinog sina koji će ga natjerati da se iseli iz premijerske fotelje. Kada se Zdravko za nešto uhvati, onda to ne pušta, ovlada njime neka strast, obuzme ga neka unutrašnja vatra, oganj i sažeže sve oko sebe. Iz tog ognja samo Zdravko izađe kao pobjednik, dok svi ostali sagore i nestanu kao da ih nikada nije bilo!
Preturio je Zdravko preko glave rekonstrukciju vlade, potom dekonstrukciju svog kabineta, a za sada mu ni memorandum ne može ništa. Sjedi Zdravko kao klisurina u premijerskoj fotelji i krmani lijevo i desno, najčešće tapka u mjestu, ali kao virtuoz na violini izbjegava svaku žicu koja bi mogla da pukne i prekine njegovu političku premijersku kompoziciju. I u svim tim virtuoznim situacijama Zdravko izvlači najtanji kraj, dok najdeblji po pravilu pripadne onima koji su predlagali rekonstrukciju, a potom i totalnu zamjenu njegovog kabineta. I dok se varijante promjene Zdravkove vlade mijenjaju, Zdravko ostaje isti i onakav kakav ga je Bog dao. Prevrtljiv, spreman za svaku klopku i prije nego što upadne u nju zna kako da iz nje izađe i to sa istim ironičnim osmjehom! Nevjerovatni Zdravko uspio je da uradi nešto što nijedan političar koji je nakon sloma totalitarizma i komunizma došao na vlast, nije uspio. Uspio je da sačuva bivši režim, održi ga neokrnjenim, baci mu pojas za spasavanje, vakciniše ga protiv svakog radikalnog sloma i političkog odumiranja i ostavi ga u jednom dijelu! Bravo Zdravko, bravo, to nijedan istočno-evropski političar i lider nakon sloma komunizma nije uspio. Ukoliko ne po čemu drugom, ali po tome Zdravko će ući u političku balkansku i evropsku istoriju!
Majstorski je uspio Zdravko da izbjegne sve zahtjeve Srba u Crnoj Gori. Sve što mu je predlagao DF, od rekonstrukcije ministara, do izbora novih, Zdravko je eskivirao i strpao u političku fijoku. Ukoliko je nešto valjano uradio premijer, onda je to da je svaki obećani srpski pomak na bolje u Crnoj Gori arhivirao i matirao, oborio srpskog kralja,porušio sve figure na srpskoj tabli i okrenuo se drugim tablama! Velemajstor Zdravko je 30 godina studirao knjige o političkom šahu i kada je shvatio tajnu te igre, kao nova figura van table upao je među konje, topove, kraljice, kraljeve, lovce i pione i sve ih skupa i onako na gomilu rasturio, tako da više ne mogu da se sastave. Nakon političke Zdravkove igre izgleda da će morati da se smišljaju nova političko-šahovska pravila. Na primjer, da se igra bez konja i topova! Dovoljni su pioni, koji lete tamo gdje im Zdravko prstom kaže!
Ipak, Zdravku se smiješi nova nepogoda. Albanci! Jedan iz Ulcinja i iz Dritanovog okruženja reče prije neki dan da je dogovorena manjinska vlada i da će najvjerovatnije Zdravkovu fotelju uskoro preuzeti Albanac! I uz to se pozvao na Gabrijela Eskobara, američkog bosa iz Bijele kuće. I valja mu vjerovati, ukoliko Albanci znaju nešto da predosjete onda se to odnosi na namjere Vašingtona. Albanci bolje znaju i od Amera šta se u ovalnim i ostalim američkim kabinetima mulja, smišlja i razmišlja. Kada oni potegnu za rukav Amere, onda je to to i onda više nema nazad. A Albanac iz Ulcinja kaže da više nema kud da se ide nazad ili da se tapka u mjestu, došlo je njihovo ulcinjsko vrijeme ili nevrijeme, svejedno, i ima da Zdravko ide, pa i da mu se ne ide. Izgleda po priči Albanca iz Ulcinja da je besa pala, da je data, zadata, a kada Albanac da besu, onda hvataj maglu i spašavaj se!
Srbi su doveli Zdravka, dali mu premijersku krunu, prijateljski ga savjetovali i podržavali da tu krunu ne kalja i da sa njom stane na kraj bivšem režimu, ali Zdravko je radio sve suprotno. I kada su htjeli Srbi nijesu uspjeli da Zdravka vrate na srpski put, jer se premijer odmetnuo, prešao je u gerilu i prilagodio se urbanoj političkoj borbi. Kako je krenulo izgleda da će tu Zdravkovu igru prekinuti Albanci uz naklonost Eskobara!
Ko je mogao da pretpostavi da će na energiji srpskog litijskog bunta samo nakon 15 mjeseci u Crnoj Gori u premijersku fotelju upasti jedan Albanac, najvjerovatnije Dritan! Koji su to putevi Gospodnji ili putevi beščašća, stida i sloma domaće politike i srpskog bunta, koji na čelo ove države dovode jednog Albanca! Pa, to se ni Albanci nijesu nadali niti su o tome snevali prethodnih pola vijeka.
Stoga, Srbi u se i svoje kljuse, borba je tek počela, iako smo mislili da smo je prikrajčili 30. avgusta. Protivnici su dostojni, dolaze iz prvih američkih kabineta i potpomognuti domaćim Albancima, Bošnjacima, Montenegrinima i po nekim nesrećnim Srbinom, zaslužuju da se dočekaju kako valja. Kako, valjda neko zna, barem onaj ko je plaćen da to zna!
