(NE)MOGUĆI (NE)STRANAČKI KANDIDATI NA IZBORNOJ RIJALITI (U)TRCI ZA PREDSJEDNIKA!?
Piše Dr Momčilo D. Pejović
Čak znatno ranije nego što zvanično bi objavljen datum predsjedničkih izbora, uveliko se u crnogorskoj javnosti pričalo, pisalo, nagađalo i prognoziralo o mogućim ili nemogućim (ne)stranačkim kandidatima na predsjedničkoj rijaliti izbornoj (u)trci u tekućoj godini! Ko je taj kome bi mogla pripasti predsjednička fotelja, a koja će nekima od njih kao učesnicima obilježiti život – označiti ili spasiti ih od zaborava!?
Sada, kad je već ozvaničen dan sljedećih predsjedničkih izbora, (ne)stanačke kalkulacije znatno su preokupirale političku i javnu crnogorsku scenu! Na tom politički osiromašenom pazarištu pojavljuju se mnogi znani i neznani kandidati kao (naj)bolji predstavnici od onih koji ih (pred)lažu i(li) guraju za najvisočiju zvaničnu funkciju u državi!
Biće tu, najvećim dijelom, političara, a znatno manji broj onih koji su iz nekog drugog društveno-političkog, ekonomskog, prosvjetnog, obrazovnog, naučnog ili kulturnog miljea! A sa nekih adresa (ne)očekivano se „najavljuju“ i „stranci“ poput „Šćepana Malog“, sa kojim bi Crna Gora politički i ekonomski „prosperirala“, a zakonodavno se i evropski „reformisala“!? Naravno ima i onih koji prizivaju i dozivaju odnosno lobiraju da politički (e)migranti dođu u Crnu Goru, a odnešeni i ukradeni novac ostave tamo gdje udobno borave! Sa daljine oni ujedno savjete dijele i pametuju kako bi najbolje Crna Gora mogla „pozelenjeti i(li) procvjetati“! Samo sa njima, koji su se na vrijeme snabdjeli sa dva pasoša odnosno dvojna državljanstva, a sklonivši se u inozemstvo da spasu svoje lako stečeno odnosno opljačkano od naroda blago, može građanima Crne Gore dobara biti jednoga lijepoga dana!? Sve ima svoju cijenu političku i ekonomsku, a nadasve onu da se namjeste u neku mnogo važnu političku i državnu fotelju!
Ono što je već vidljivo i sigurno, a što pokazuje spremnost, da se u političkoj izbornoj rijaliti predsjedničkoj (u)trci ozvaniči odnosno predstavi crnogorskoj javnosti je kao „ozbiljnjost“ da pojedine stranke ili eventualno buduće koalicije imaju „svoga“ kandidata za budućeg predsjednika, koji će „sigurno“ pobijediti dosadašnjeg ili prethodnog dvostrukog „predsjednika svih građana“ Crne Gore!
Svi oni, koji (is)turaju „svoga“ kandidata za predsjednika, „ozbiljno“ računaju na „pobjedu“ u prvom ili eventualno drugom krugu i time bi da (za)pečate sudbinu prethodnog predsjednika, kojega već dugo imaju bilo kao premijera ili predsjednika države, a sve mrcvareći i obećavajući njegovu smjenu pune tri decenije, i još se ne umoriše od toga uzaludnoga posla! Samo da on ode odnosno da ga jednom za svagda skinu sa vrata osiromašenih građana!? A „predsjednik svih građa“, poznavajući njihov politički habitus, mnogo ne haje odnosno nije toliko zabrinut zbog trodecenijskog njihovog obećanja i prijetnji da će biti smijenjen! Samo je malo posijedio od mijenjanja odnosno prelaska sa fotelje premijera u fotelju predsjednika države!
Politički lideri stranaka u „junačkoj, vertikalnoj – uspravnoj, malenoj, prosperitetnoj, turističkoj i nezavisnoj“, nadasve samo NATO-vskoj i na riječima (pro)evropskoj i pride „pravnoj državi“ Crnoj Gori imaju svoje „jake“ i „nepotkupljive“, a sa (č)istom političkom prošlošću, (protiv)kandidate, koje će na izborima „rado“ (suprot)staviti nesmjenjivom političkom lideru, najvećem crnogorskom farmeru DRPS ovaca zvanom „Sedmak Čobanin“-u i ujedno „predsjedniku svih građana“ od milošte u građanstvu opšteprihvaćeno (na)zvanom „Milo Čobanin“!
Svi (po)nuđeni kandidati politički su spremni da „pobijede“ budućeg, po treći put, (protiv)kandidata i jednom za svagda „oslobode“ Crnu Goru odnosno njene građane!?
Tako zbore ili kažu! I još se zaklinju u svoju časnu i politički datu a nadasve „čvrstu“ riječ da neće praviti nikakve aranžmane sa „najjačom i najbrojnijom“ strankom a nipošto sa „Milom Čobaninom“, tako da će „ovoga puta“ njega kao diktatora „sigurno“ poslati u političku penziju!
Neki se već uveliko raduju (ne)izvjesnoj pobjedi nad „predsjednikom svih građana“ odnosno njegovoj smjeni i porazu političkom! Nije valjda da su toliko (po)sigurni da će se on kandidovati i još jednom ih pobijediti!?
Da je pravde i zakona, jedna ista osoba ili politička ličnost ne bi mogla nikako odnosno ne bi joj se dozvolilo da se po treći put kandiduje za predsjedničku funkciju! Ali, kad je crnogorski „Filip L(ij)epi“ mogao tri puta biti predsjednik „ekološke, proevropske i pravne države“ eto po toj analogiji odnosno po uzoru i praksi neka se i „predsjednik svih građana“ još jednom kandiduje i uvede Crnu Goru u Evropsku Uniju, jer i on „ozbiljno“ zagovara i daje takvo obećanje već desetak godina i nikako da ga ispuni! Pa, zar država Crna Gora nije demokratska „zemlja čuda“!
Ako bude tako, kako vele i obećavaju, neka je sa srećom da im i mi aminujemo! Čuda se, ipak, dešavaju u Crnoj Gori i ona se samo po inerciji nastavljaju, ali i umnožavaju!
Da li će Crna Gora i „ovoga puta“ smoći političke hrabrosti, odlučnosti i jedinstva najvećeg dijela stranačkog tijela, spremnog kao na izborima od 30. avgusta 2020. godine, i izvojevati veliku i presudnu političku pobjedu nad „dvometricom“ Novaka Kilibarde ili njegovim jedinim političkim idolom? A kako da se ne sjećamo (ka)da je nekada veliki lider Narodne stranke sa svojim „ekspertima“ odnosno „lijevom i desnom rukom“, nešto kasnije, promijenio ćulaf i ničice padao ljubeći izglancane političke cipelice „velikome i(li) najvećem Crnogorcu“, iako su i njega kao i sve ostale „Crnogorce“ jedno izvjesno vrijeme dobrano negirali u svojim ne tako davnim političkim govorima kada je trebalo ratovati, a bogme i jedno kraće vrijeme dok su bili u nekim skupštinskim tijelima ili odborim u svojstvu člana ili potpredsjednika!
Prevladala je odnosno pretegla je Nokova politička zadnjica za nebrojene sinekure, medijski prostor, trgovačku misiju u Sarajevu i na kraju uhleblje sa „nacionalnom“ odnosno povisokom državnom penzijom, a političku prošlost i dalju stranačku djelatnost bacio je brže – bolje pod noge svoje a sve u čučećem stavu! Možda se on, iako po stare dane, (pri)javi za (protiv)kandidata na predsjedničkim izborima pod uslovom da na neki način prikupi dovoljan broj potpisa! Naravno, u tome će mu pomoći njegovi eksperti koji su ga politički „šutnuli“ iz Narodne stranke! Ne bi bio prvi niti jedini političar i predsjednički kandidat sa golemim brojem godina koji bi uspio u toj namjeri!?
Realno gledajući na razjedinjenu, mnogo usitnjenu i dobrim dijelom politički neozbiljnu, barem što se tiče njihovih stranačkih lidera, političku scenu crnogorsku i objektivno posmatrajući svakog (protiv)kandidata pojedinačno od onih čija imena uveliko figuriraju u javnosti i medijima, štampanim i elektronskim, naravno, i onih koji se tu nekom „silom“ ili eksperimentom uguravaju, teško da će se nešto značajnije promijeniti odnosno kako bi moglo dati očekivane rezultate na predsjedničkim izborima, a na kojima bi konačno bio otkačen ili smijenjen dosadašnji „predsjednik svih građana“!
Ipak, postoji u Crnoj Gori ona nepredvidiva i mnogo čudna politička „realnost ili (ne)moguća stvarnost“, jer je u prethodne tri decenije toga bivalo bezbroj puta da se čuda dešavaju u Crnoj Gori, kao najpoznatijoj državi odnosno „zemlji čuda“ u kojoj je „nemoguće“ realno i (sve)moguće, i nebrojeno se puta pokazalo kao takvo i potpuno ostvarljivo! Zato se ova malena „slobodarska i junačka“ Crna Gora, kao „pravna“ država (pre)poznaje na mapi svijeta i mogla bi se naći u Ginisovoj knjizi rekorda samo kao „zemlja čuda“!
Naravno, i treći put će nesmjenjivi stranački lider, najveći politički farmer sa bijelim stadom od oko sigurnih 60.000 „glasova“ koji ći politički (za)blejati odnosno zaokružiti na predsjedničkim izborima svoga „Sedmaka Čobanina“!
A, ko su sve mogući i nemogući stranački i nestranački (protiv)kandidati na predsjedničkim rijaliti izborima, koji će sakupiti dovoljan broj potpisa i formalno osigurati učešće na (u)trci koja bi mogla biti maratonska, jer bez Ustavnog suda odnosno članova, makar, potrebne i kvalifikovane većine izbori bi mogli biti nepriznati ili poništeni odnosno nastao bi pravni vakum u kome „predsjednički pobjednik“ ne bi bio po volji i tako kao nepriznat od učesnika ili „predsjednika svih građana“, ako kojim slučajem ne ostvari ubjedljivu pobjedu kojoj se nadaju njegove političke ovčice!
Već odavno ili tačnije rečeno od nastanka višestranačja pratimo političke događaje i ujedno stranačke prilike u Crnoj Gori! Za njih možemo reći da su skoro strukturalno neizmijenjene, a idejno su izjalovljene izuzev nekih manjih stranaka ili onih satelit novonastalih stranaka sa ne baš brojnim članstvom i sa obaveznim nacionalnim predznakom! Preciznije rečeno, stranke koje su nastale kao frakcije dijeljenjem većih usljed unutrašnjih trvenja i raznoraznih podjela, ličnih i dobrim dijelom stranačkih interesa, nemaju neku svoju veću političku snagu! Međutim, u koaliciji sa većim i jačim strankama učestvuju u političkoj igri prilikom raspodjele političkog kolača odnosno beneficija, ali samo u mjeri koliko im dozvoli stranka koja ih prihvata kao glasačku i sluganski političku (is)pomoć!
Ukupno političko stanje u današnjoj Crnoj Gori mogli bismo definisati kao potrošeno, izblijeđelo i izdijeljeno, umrtvljeno i bezidejno, a s druge strane uvijek spremno za političku nagodbu odnosno trgovinu sa pobjedničkom strankom koja je na vlasti! Gotovo su svi stranački lideri postojećih stranaka, kao politički igrači, bez novih ideja i osobe koje su politički nedosljedne i čije su programske šeme uvijek prilagodljive onima koji im ponude više! Oni su bez nekih vizija za izgledniju budućnost stranačku ili svome biračkom tijelu izvjesniju političku budućnost, makar u pogledu poboljšanja standarda svim građanima!
Ovih dana uveliko možemo čuti „pouzdane“ informacije koje pojedini stranački lideri ili političari nešto jačega formata od običnoga članstva javno šire držeći govore da će se „predsjednik svih građana“ sigurno kandidovati za predsjedničko mjesto! Ima mnogo razloga zbog kojih ne bi trebalo mnogo sumnjati u datu informaciju, ali vjerujem da je to ipak „račun bez krčmara“ sve dotle dok ne čujemo od njega lično da u javnost iznese i potvrdi svoju kandidaturu!
Naravno, „predsjednik svih građana“ za očekivati je da će se kandidovati, ako nema zakonskih prepreka ili međunarodnog faktora koji bi ga u tome spriječili! S druge strane on je politički primoran da se kandiduje, jer bi time dobio na vremenu uz mogućnost da pozavršava neke svoje političke poslove i oslobodi se barem dijela svoje teške i problematične prošlosti sa mnogo afera koje se vezuju za njegovu ličnu, političku i državničku djelatnost, a što ga uveliko zakonski pritiska i stoji mu za vratom prije svega u njegovoj državi i jednim dijelom u inostranstvu!
Ako već „pouzdano“ kalkulišemo sa imenom jednog (po)znatog kandidata na predsjedničkim izborima, koji bi u svakom slučaju lako mogao prikupiti potpise propisane i neophodne za kandidaturu, onda nam preostaje da nabrojimo, makar, još nekoliko imena koja bi sa velikom vjerovatnoćom mogla biti u igri odnosno figurirati kao protivkandidati dosadašnjem predsjedniku!
S obzirom da dobar dio stranaka nerado izlazi sa predlogom imena mogućih kandidata, jer je „preuranjeno“, ipak, neke barataju sa imenima „sigurnog“ kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima i čak tipuju na njega kao budućeg predsjedičkog pobjedika! Tako se pominju odnosno izlazi se sa predlogom mogućeg kandidata, bilo stranke ili koalicije ili zajedničkog kandidata koji bi imao podršku neke šire stranačke koalicije, kao: Andrija Mandić i Miodrag Lekić.
Od „nestranačkih“ kandidata u ime „bivšeg režima“ pominje se sin Miška Vukovića, gle slučajnosti, Siniša Vuković!? Moguće da neko navedenog kandidata „ubacuje“ kao „pilot projekat“ odnosno politički mamac za provjeru potencijalnih (ne)stranačkih kandidata, koji bi mogli biti predloženi od nekih stranaka ili nevladinih organizacija iz razloga da se na izborima pojavi što veći broj kandidata koji bi mogli uticati na „rasipanje“ glasova u prvom krugu izbora!
Ono što se da primijeti je da niko od predloženih ili mogućih „kandidata“ nije se lično izjasnio prihvata li se kandidature, pa smo jednim dijelom uvjereni da će doći do nekih bitnijih izmjena, makar što se tiče prihvatanja da učestvuju u predsjedničkoj rijaliti (u)trci!
Takođe, kandidati na predsjedničkim izborima koji bi „rado“ učestvovali, ali su u „političkoj“ nemogućnosti zbog „opravdanog odsustva“, jer se nalaze u inostranstvu a svojevoljno su napustili svoju „mnogo voljenu domovinu“ Crnu Goru, kao što su: Svetozar Marović (Srbija – u Beogradu „na već dugogodišnjem liječenju“!?); Duško Knežević (Velika Britanija – London, bankar, „politička pobegulja“ koji je izbjegao iz Crne Gore iz političkih razloga!?); Ratko Knežević (već dugi niz godina živi u SAD-u, uspješno se bavi biznisom i drugim važnim „administrativnim“ poslovima)!? Tu bi mogli naći odnosno ubrojiti još par imena onih koji su makar politički figurirali odnosno o njima se govorilo kao o ozbiljnim i mogućim kandidatim na prošlim predsjedničkim izborima, mada nijesu učestvovali (A. Jovićević, D. Hajduković)!
Iako postoje još neke političke kalkulacije sa imenima koja dolaze iz populacije suprotnoga pola odnosno kao predstavnice ženskoga pola ili „ljepšega pola“, sasvim bi bilo nezahvalno pominjati njihova imena, prije nego se od njih čuje glas (ne)pristajanja za kandidaturu u uzbornoj rijaliti (u)trci za predsjednika države Crne Gore! Neke stranke se još uvijek ponašaju politički rezervisano i ne istrčavaju sa imenom ili imenima za predsjedničkog kandidata iz mnogo poznatih ili čak i njima nepoznatih razloga! A svakako da nešto (išče)kuju da se desi od strane međunarodnog faktora ili međunarodne zajednice, koja će imati i pored svega značajan udio pri izboru (protiv)kandidata na predsjedničkim izborima krajem marta tekuće godine ili, čak, moguće i svoga kandidata!?
Šta će biti na političkoj ponudi i ko će sve preferirati za predsjedničkog kandidata teško je prognozirati, a još teže će biti pogoditi budućeg predsjednika Crne Gore, koji će većinom glasova biti izabran na tu najvisočiju državnu funkciju, a Ustavni sud ne bude u punoj funkciji odnosno kredibilitetu sa brojem potrebnih članova za donošenje konačnih odluka!
A što (će biti) ako se politički „Sedmak Čobanin“ odnosno najbogatiji politički farmer „Milo Čobanin“ ne kandiduje na predsjedničkim izborima? Pa, naravno, mislio je on o svojoj političkoj „zamjeni“ odnosno o kandidatu koji će ga u punom smislu odmijeniti, zastupati lično, politički i bezpogovorno, a to je dr Jevto Eraković, potpredsjednik DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore!? Da li ste saglasni ili imate svoga kandidata kao pretendenta za predsjedničku fotelju koji bi uspješno obavljao posao svome „Sedmaku Čobaninu“?