PIŠE: SIBIN
Sad već više nego očigledno zatvorena Evropa, o svojoj krizi govori kao o civilizacijskom posrnuću, razlog tome je famozni evrocentrizam koji je kolonizovao sve, od kulture do jezika preko otvorenog tržišta do pitanja vrijednosti utemeljnih na uvažavanju razlike manjina koje treba pravno uokviriti I tako zaštiti.
Tako je, slovenački lakanovac I marksista, kontroverzni filozof I fleksibilni komunista, u intrervju za Špigl, objasnio kako je tokom predavanja u Južnoj Koreji, govoreći o krizi svjetskog kapitalizma, naišao na podsmijeh, jer Južnoj Koreji, Singapuru, Vijetnamu, na primjer ide sasvim dobro, tako da je problem u nama, u našem svijetu kojeg percipiramo kao jedini svijet moguć danas.
Isprečuje se, dakle, nimalo prijatno pitanje: Zapadna demokratija ili kapitalizam? Međutim, Zapadnu demokratiju mislimo unutar kordinata kapitalizma, jer je on početak I kraj, samoregenerišući sistem kojeg svaka kriza samo čini jačim, otpornim na izazove budućosti koja se rasvjetljava sa njegovog horizonta razmreženog djelovanja.
Utoliko, Kina kao totalitarni sistem pokazuje na djelu kako je to formula za jačanje ekonomije, dočim je liberalizam lutajuća iluzija sva založena pozivu na individualnost kao na stub demokratičnosti koji upravo time biva nagrizena. Jer, zemlje Evrope su nešto demokratičnije od zemalja koje tek treba da im se priključe, ispunjavajući njihov program reformi koje je na Balkanu teško primjeniti zbog sistema politika koje su sve osim demokratske I liberalne. Tako da je, u nekom smislu dalo bi se reći, Balkan po principu snažne partije vlasti blizak Kini, a po slabljenju ekonomije nalik Evropi koju polako guta narastajući azijski kapital.
Gdje je, ako uopšte postoji, nekakav alternativni izlaz?
Demokratija u njenom obećanom, reklo bi se mesijanskom (vječitom) dolasku, ne može biti brana nadirućem kapitalizmu koji razara slobodu I ništi sve vrijednosti temeljno rušeći tradiciju na koju se Evropa bez ostatka poziva. Neizostavno ponavljajući kako proklamuje za nju jedini program koji garantuje individualne, seksualne I religiozne slobode kao I pravo samoutemeljujućeg izbora, tog produžetka emacipatorskog duha.
Ok, ali kako je za istu tu Evropu Balkan bauk, bolest I neosviješćeni simptom, I ako je ovdašnja autentičnost naša kolektivna mana, onda ne treba da čudi što smo pogubljeni u kandžama azijskog kapitala beznadežno zagledani u Evropu koja nam se svakog dana sve više udaljava.
