Piše: Emilo Labudović
Kad ne znaš šta ćeš sa sobom – okrivi Rusiju, a možeš i Kinu pridodati. Kad te povrijede – okrivi Rusiju. Kad ti nešto otmu – okrivi Rusiju. Kad te ponize – okrivi Rusiju. Kad se sprdaju s tobom – kriva je Rusija. Kad ne znaš šta da kažeš Trampu – opleti po Putinu, a i Kina i Si se podrazumijevaju. Kad snijeg pada u januaru, kad s proljeća krenu poplave, kad ljuljne zemljotres, kad fale nafta i gas, kad skoče cijene, kad…. Rusija je uvijek tu da bude prokazana i pokazana kao uzrok svih mogućih i nemogućih problema i izgovor za sve neviđene gluposti i budalaštine savremenih političkih, ekonomskih i geostrateških svjetskih tokova. I, onda je više nego logično: neka visi Pedro, odnosno, smrt Rusiji i Putinu! A i Kina i Si se mogu pridodati.
Samit u Davosu, elitni skup, prije svega evropskih, političkih i finansijskih moćnika, pokazao je sav apsurd stanja svjetske, a posebno evropske, političke scene. Usred Evrope, američki predsjednik Tramp je ponizio Evropu do besmisla. Ličio je na namrgođenog učitelja koji, držeći podužu šibu u rukama, dijeli lekcije uplašenim đačićima koji drhte jer nijesu savladali gradivo. Nekad moćna i suverena Evropa klečala je kao mali Puco na koljenima pred moćnikom koji je, snagom svog vojnog i ekonomskog potencijala, srušio svjetski poredak i najavio da više nema ni međunarodnog prava, ni Ujedinjenih nacija, ni starog savezništva…. Postoje samo američki interesi a sve drugo je – drugo. A za takvo stanje opet je, ko bi drugi, kriva Rusija, i Kina, naravno, jer one su „bacile pogled“ na Venecuelu, na Grenland, na Arktik i Antarktik, pa to Amerika mora da spriječi.
Naravno, nije sva krivica ni na Americi, ni na Trampu, jer sila je sila i ona poznaje (i priznaje) samo interes. Evropa je sama sebi pucala u nogu time što se okrenula protiv Rusije, jedinog mogućeg i potentnog saveznika u trvenju sa Amerikom. Čak bi se i briselska administracija izgubila u pokušaju da nabroji sve sankcije uperene prema Rusiji. Sva evropska spoljna politika svela se na nastojanje da se Rusija baci na koljena, da se vojno i ekonomski iscrpi i položi oružje u ratu na koji je bila prinuđena. Plaćali su energente i triput skuplje samo da bi ucjenjivali Rusiju, kažnjavali su sve one koji nijesu htjeli da igraju u tom njihovom kolu. I, naravno, bumerang joj se vratio u Davosu.
Malo ko je u svijetu danas dovoljno upućen da predvidi dalji razvoj događaja, ali ne treba puno pameti da se zaključi da Evropa ne može bez Rusije. Iz dva razloga: prvo, jer je Rusija njen organski dio, i, drugi, Rusija je već decenijama mineralno i sirovinsko zaleđe evropske industrije. Sve dok se Evropa upinje da ekskomunicira Rusiju, Tramp i „trampovi“ će moći da izvode performanse usred njenog dvorišta. A i stara je istina da ko čačka mečku, naročito ruskog medvjeda, ona mu prije ili kasnije zaigra pred vratima.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
