U jeku najavljenog protesta 28. juna u Beogradu, koji se u javnosti predstavlja kao studentski bunt, otvara se ključno pitanje: ko zaista stoji iza ovih protesta i da li se akteri s pravom predstavljaju kao studenti? Precizna analiza pravnog statusa učesnika, načina njihove organizacije i uloge medija koji ih podržavaju pokazuje da ovdje nije riječ o autentičnom studentskom pokretu, već o politički motivisanim grupama koje se samo formalno pozivaju na studentski identitet, iako ga više ne posjeduju.

Pravo na studentski status – pravna i suštinska dimenzija

Da bi neko bio student, neophodno je da bude upisan na akreditovanu visokoškolsku ustanovu i da redovno ispunjava svoje obaveze u okviru propisanih rokova. Po pravilnicima većine fakulteta u Srbiji, student koji ne upisuje godinu i ne izlazi na ispite u kontinuitetu gubi status, bilo formalno (ispisom), bilo faktički (neaktivnošću dužom od jedne akademske godine).

Grupa koja najavljuje proteste već sedam mjeseci ne pohađa nastavu, ne polaže ispite i ne ostvaruje ni minimum akademskih obaveza. Prema Zakonu o visokom obrazovanju, oni više ne uživaju nikakva studentska prava – ni materijalna (popusti, subvencionisani prevoz, smeštaj u domovima), ni formalna (pravo glasa u studentskim organima, pravo predstavljanja u akademskoj zajednici). Dakle, protesti koje oni najavljuju ne mogu se kvalifikovati kao studentski – ne samo u faktičkom, već i u zakonskom smislu.

Politička instrumentalizacija i medijski spin

Unatoč tome, određeni mediji i nevladine organizacije – mahom finansirane iz inostranih fondova – uporno insistiraju na narativu o “studentskom buntu”. U stvarnosti, riječ je o političkoj instrumentalizaciji bivših studenata, sada nezaposlenih punoljetnih lica sa srednjom stručnom spremom, koji su se našli u praznom prostoru između formalnog obrazovanja i tržišta rada. Njihov angažman na ulici više liči na građanski aktivizam (ili politički performans) nego na studentski protest.

Pritom, nije sporno pravo svakog građanina da izrazi svoje mišljenje i protestuje – to je osnovno demokratsko pravo. Sporno je namjerno i sistematsko prikazivanje tih protesta kao studentskih, čime se pokušava stvoriti lažni autoritet i emocionalni utisak da se radi o buntovnim mladim intelektualcima koje sistem guši. U pitanju je klasičan medijski spin, koji koristi percepciju studenta kao simbola poštenja i pravednosti kako bi prikrio političke ciljeve organizatora.

Posljedice zamagljivanja istine

Kada se obmanjuje javnost u pogledu identiteta protestanata, dolazi do urušavanja povjerenja u istinske studentske inicijative. Time se obesmišljava svaki budući studentski zahtjev, jer se gubi diferencijacija između autentičnih studenata i onih koji se samo nazivaju tim imenom radi političke promocije.

Istinski studenti – oni koji redovno pohađaju nastavu, polažu ispite i učestvuju u radu svojih fakulteta – danas su isključeni iz ovakvih protesta. Njihove borbe se vode kroz akademske institucije, studentske parlamente i legalne oblike pritiska unutar obrazovnog sistema. Oni ne pribjegavaju ulici, jer znaju da se kvalitet obrazovanja i sistemske reforme ne postižu uzvikivanjem parola, već odgovornim radom.

Protest najavljen za 28. jun ne predstavlja studentski bunt, već političku aktivaciju pojedinaca koji su izgubili pravo da govore u ime studenata. Predstavljanje tih lica kao studenata je svjesna obmana javnosti, čija je svrha manipulacija emocijama i stvaranje lažnog legitimiteta. Na potezu su obrazovne i državne institucije – da jasno komuniciraju status učesnika i da zaštite integritet studentske zajednice, a ne da šutnjom doprinose konfuziji i spinovanju javnosti.

Tagovi