Piše Emilo Labudović

Uzalud jutros tražiš Šumarice
Skrivene humke što jezom zebu
One su sada zvezde – smejalice
Visoko gore, na srpskom nebu.

Ne, ovde više ne stanuje smrt
I ne čuje se leleka glas
Šumarice su danas Edenski vrt
U kojem i dalje traje čas.

Šumarice su pobeda ljubavi i dobra
Beskrajna bašta najlepšeg cveća
Koje procveta svakog oktobra
Na slavnom krstu srpskog raspeća.

Ne traži jutros Šumarice
Davno je odraslo Peto tri…
Pucajte, zlotvori, sebi u lice
Jer vi ste žrtve, a ne mi

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi