Danas je godina dana od masakra počinjenog 1. januara 2025. godine, kada je prvog dana Nove godine u svom gradu Aco Martinović usmrtio na više lokacija 12 osoba, dok je jedno lice kasnije preminulo od zadobijenih povreda.
„Samo da se ne ponovi“, rečenica je koju je većina Cetinjana izgovorila dok su, nekoliko dana pred godišnjicu masakra, obilazili mjesta na kojima je Martinović ispaljivao smrtonosne hice u članove svoje porodice, prijatelje, kumove i komšije. Na mjestima na kojima je zločin počeo i završio – navučene zavjese, zaključana vrata, katanci – tim ulicama prolaze samo oni koji moraju, užurbano skrećući pogled s mjesta na kojima je slavlje prošle godine prekinuto zločinom.
Praznična euforija u prijestonici se gotovo ne osjeća. Centar grada biće okićen do godišnjice masakra, ali kuće u blizini onih u kojima je Martinović sijao smrt ostaju bez ukrasa i bez ikakvog znaka radosti. Mještani iz dijela Hmci, gdje je Martinović živio i gdje je, među ostalima, ubio i dvoje djece, i dalje teško govore o ovom slučaju. Kuća u kojoj je počinilac živio izbjegava se i niko se ne usuđuje da pogleda u tom pravcu.
„Niko više tu i ne dolazi. Ko i kako da dođe? Sve je zatvoreno i zapušteno. Teško je prolaziti ovuda svaki dan, teško je izaći iz kuće i pogledati u ovom pravcu. I dalje ne znamo šta se desilo, nismo ga znali kao takvog komšiju i i dalje ne možemo da vjerujemo da se ovo dogodilo“, kazale su komšije Martinovića.
Kuća u kojoj je živio ostala je u istom stanju kao i prije godinu dana, kada je u blizini te kuće izvršio samoubistvo nakon što ga je opkolila policija.
Situacija je identična i sa kafanom „Velestovo“, gdje je Martinović slavio Novu godinu kada je iznenada počeo pucati, ubivši četiri osobe prije nego što je nastavio dalje. Od tada su ulazna vrata zaključana, a unutrašnjost male kafane ostala netaknuta, zapuštena i neprijatna, što je mnogima jer podsjeća na stravičan događaj.
Mještani su tražili da se ukloni tabla s imenom kafane, kako bi se ljudi manje asocirali na mjesto zločina, makar da oni koji ne znaju šta se desilo ne prepoznaju lokal po nazivu. Prva vrata su zaključana, druga su ostala poluotvorena, sa ključevima u bravi.
Najmlađe žrtve masakra 1. januara bila su djeca uzrasta 8 i 13 godina, koja su ubijena zajedno s drugim članovima svojih porodica i prijateljima. Devet dana kasnije, povrijeđena osoba je podlegla povredama.
„Svi samo isto kažemo: ‘Da se nikada više nikome ne ponovi.’ Ali se plašimo da bi se moglo ponoviti jer, prema našem osjećanju, ništa konkretno nije urađeno nakon masovnog ubistva niti se vidi ko će odgovarati za propuste tokom tragedije“, kazala je jedna Cetinjanka.
Građani prijestonice navode da se mnogi i dalje ne osjećaju bezbjedno, jer je tragedija ostala kao tamna sjenka u njihovim svakodnevnim životima.
Tuga do neba😪