Piše: Stefan Simić
Gledam ovaj pokušaj navijača da se vrati Željko Obradović,
uz vječito pitanje – da li se treba vraćati starim ljubavima,
ili ići dalje, koliko nas noge nose. –
Kada smo dali koliko smo mogli.
Ono što je posebno, a to se rijetko viđa, jeste to što danas, kada god kažeš da ideš, odlaziš,
ljudi kažu: idi, ko te j…
Niko nikoga ne vraća, niko nikoga ne žali.
Gdje se ljudi prosto teraju da odu, niko im ne pruža ruku.
Ovo što je doživio Željko je iskorak.
Ljubav.
Ovo je, očigledno, nešto više.
Što mnogi ne dožive, a više se pamti od svih pobjeda, koševa i ne znam čega.
Nema veće privilegije od ove, ovako postaješ besmrtan.
Čovjek se, u krajnjem, ne vraća tamo gdje su mu aplaudirali, nego gdje su ga voljeli.
A Željko je volio i voli, i to su ljudi osjetili.
Nije bilo – hvala, doviđenja,
nego – ostani, izvini, počnimo ljubav iz početka. –
Najbolje je što ga ne zovu zbog rezultata, nego zbog toga kakav je čovjek,
zbog onoga što je budio u njima.
Ljudi više pamte toplinu, ljudskost, nego trofeje.
Ako se vrati, to nije znak slabosti, nego znak pripadanja.
Porodica se ne ostavlja.
A Partizan je, očigledno, za mnoge velika porodica.
Samo rijetki dožive da ih generacije čekaju, i stari i mladi, i penzioneri i djeca.
Najveća čast je kada ljudi misle da ne mogu bez tebe, to je najiskrenije priznanje da si im potreban,
kada te bukvalno mole da ostaneš.
A ti ostaneš i time pokažeš zahvalnost.
Ljudi osjete kada ostane neko ko ih je činio boljima, ko im je bio oslonac.
Ostajanje, ili vraćanje, je vrhunac ljudskosti.
Kada sebe podrediš interesima onih kojima pripadaš, u smislu – kapetan posljednji napušta svoj brod.
U krajnjem, kada te ne puštaju da odeš,
znači da si postao dio njihove sudbine.
Što je Željku uspjelo, i malo kome drugom, a to je veliko.
I iskreno se nadam da će iz toga da se izrodi nešto dobro,
a to je poljubac u glavu one djevojčice, koja ga uvijek čeka kraj terena.
To su neki novi mladi ljudi,
koji bi, kao Željko, u svojim oblastima, da budu najbolji.
Tako da…
Nema druge.
Željko, ostani.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
