NATO piše Rezolucije o Srebrenici: Strateški cilj je da se Srpska proglasi genocidnom tvorevinom i da se ukine

Rezolucija parlamenta u Podgorici, u kojoj se osuđuje navodni genocid u Srebrenici, očigledno će biti samo prvi u nizu dokumenata koji će doći i spolja i iznutra, sa glavnim ciljem da se Republika Srpska proglasi za genocidnu tvorevinu, „bočno“ žigoše i čitav jedan narod kao zločinački, a da se Srbiji oteža pozicija, posebno u rešavanju kosovskog pitanja.

Na ovo je već upozorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je nakon sramne odluke crnogorske skupštine upozorio da ćemo „imati još rezolucija i da će sve biti prepisane“.

Sagovornici „Novosti“ upozoravaju na još jedan momenat: to je da iza ove, očigledno sinhronizovane akcije uperene protiv Srbije, stoje vodeće države NATO, koje aktiviraju sve svoje „eksponente“ u regionu kako bi i na ovaj način smanjili uticaj Rusije na Zapadnom Balkanu. To znači i da nije isključeno da još neke države, članice Alijanse, uskoro donesu akte slične podgoričkom.

U međuvremenu su i u Skupštinu Srbije stigla dva predloga rezolucije o Srebrenici. Jednom se traži osuda zločina, drugom osuda genocida. Marjan Rističević, poslanik Narodne seljačke stranke, koja je u parlament ušla kao dio izborne liste SNS, podnio je 17. juna dokument koji predviđa osudu „zločina u i oko Srebrenice 1992. do 1995. godine“. Navodi se i da Narodna skupština osuđuje „selektivno privođenje pravdi počinilaca ratnih zločina od strane međunarodnih i nacionalnih sudova“, kao i manipulisanje brojem žrtava.

Rističevićeva rezolucija došla je kao odgovor na predlog koji je podnijela manjinska Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka, kojim se osuđuje genocid u Srebrenici, kao i svako njegovo poricanje. Prema dokumentu, koji ima 12 tačaka, država se obavezuje da će „iskoristiti sva raspoloživa sredstva i mehanizme da sprovede istragu i procesuira sve odgovorne“.

SDA je prvi put podnijela predlog rezolucije 2015, kada su je potpisali i parlamentarci iz tada opozicione LDP Čedomira Jovanovića i LSV Nenada Čanka, u kojoj je u to vrijeme bila i Marinika Tepić, sada potpredsjednica SSP Dragana Đilasa. Danas LDP i LSV nisu u parlamentu, a predlog SDA podržali su samo predstavnici albanskih partija sa juga Srbije.
Predrag Rajić, iz Centra za društvenu stabilnost, kaže za „Novosti“, da je ovo nastavak pritisaka na Srbiju i da je siguran da će biti još sličnih rezolucija i deklaracija kojima će, pre svega, oni koji srpskom faktoru ne misle dobro, pokušati da oslabe poziciju RS, da je predstave kao genocidnu tvorevinu zbog čega bi ona morala biti ukinuta, što je krajnji cilj određenih centara moći iz inostranstva.

– Ti pritisci svakako će biti kombinovani sa sličnim aktima i iznutra. Ako se pogleda da je drugi čovjek SSP, Marinika Tepić, zapravo bila jedan od narodnih poslanika koji su podnosili predloge rezolucija Narodnoj skupštini kojima bi se zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid i to javno zastupala, onda vam je jasno i da će opozicija okupljena oko Đilasa podržavati te i takve predloge s ciljem da podriju društvenu stabilnost u Srbiji i otežaju političku poziciju srpskom faktoru u regionu.

Bojan Milisavljević, profesor međunarodnog prava i odnosa na Pravnom fakultetu u Beogradu, poručuje za „Novosti“ da smatra da iza svega stoji – NATO:

– Rezolucija je reakcija Alijanse, koja na ovaj način djeluje preko svojih država-članica, kako bi se smanjio uticaj Rusije u Srbiji i regionu, i same Srbije u odnosu na Srbe koji su izvan granica matične države. Tu mislim na Srbe u Crnoj Gori i one u BiH, jer je Srbija počela da vodi jednu konstruktivnu i aktivnu politiku u tom pravcu. S druge strane, ovo se radi kako bi to bio još jedan argument u pregovorima o KiM kojim bi se pritisla Srbija da popusti. Moguće je da će biti rezolucija i u nekim drugim državama, ali ne mislim da će one imati pravne implikacije, odnosno da će rezultirati nekim postupkom pred Međunarodnim sudom pravde jer je to nešto što je zatvoreno.

I MILO NAPAO NAŠE RUKOVODSTVO

Sjetimo se prethodne medijske kampanje iz Beograda, gdje se manipulisalo kako neko hoće da otima pravoslavne hramove. Tako se i sada pokušava manipulisati kako je Rezolucija zapravo osuda Srbije i srpskog naroda, iako u njoj postoji precizan dio koji kaže da se optužba za genocid ne može odnositi na bilo koji narod, već da su to počinili pojedinci i da ti pojedinci moraju biti osuđeni, i politički i krivično.

To je u ponedeljak u Baru izjavio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a povodom Vučićeve izjave da je „usvajanje Rezolucije o Srebrenici usmjereno protiv vitalnih interesa srpskog naroda“.

Đukanović je naveo da je na politikama da naprave jasan otklon od pojedinaca koji su napravili nečovječno djelo:

– Problem je da pojedini ljudi, mislim na odgovorne ljude iz državnog rukovodstva Srbije, sve sa ekskluzivnom monopolizovanom brigom za zaštitu interesa Srbije i srpskog naroda ovakvim komentarima čine ogromnu štetu i Srbiji i srpskom narodu. Ako Rezolucija ne pominje odgovornost nijednog naroda, nego optužuje pojedinca, a pojavljuje se neko iz vrha te države da silom na sramotu pokušava da poveže genocid sa svojom državom i narodom, onda je to stvarno bez leka autodestruktivno. (B. D.)

SELAKOVIĆ O NAPADIMA MINISTARSTVA SPOLJNIH POSLOVA IZ PODGORICE: NISMO MI PRIZNALI BOKU, NEGO VI KOSOVO

Pridike crnogorskog ministarstva na račun srpskih medija i predstavnika vlasti, zbog toga što su raskrinkali prave namjere donosilaca Rezolucije o Srebrenici i što sadržaj tog dokumenta prirodno ne doživljavaju kao „pruženu ruku prijateljstva“, plod su ozbiljne političke hipokrizije, i nemaju nikakve veze se Srbijom, već samo sa unutrašnjim problemima Crne Gore, u koje se ne miješamo niti ćemo se miješati. Ali, Srbija nije niti će biti džak za udaranje i nema i nepomična meta za upućivanje neosnovanih i neodrživih kritika.

Ovako je šef diplomatije Nikola Selaković u ponedeljak odgovorio na neprijatan ton saopštenja crnogorskog MSP na čijem čelu je Đorđe Radulović, a u kojem su optužili predsjednika parlamenta Ivicu Dačića i ministra policije Aleksandra Vulina da su se izjavama o usvojenoj rezoluciji o Srebrenici mešali u unutrašnja pitanja Crne Gore, pa čak i „pozvali na rušenje državnog poretka“ u ovoj zemlji.

Selaković je naglasio da nije Srbija priznala, na primjer, Boku kao nezavisnu državu, već Crna Gora Kosovo, da nismo mi donosili rezolucije o Crnoj Gori i seirili kada su njene građane neki stigmatizovali zbog ratnih operacija u Konavlima, ili kada su neki crnogorski nacionalni spjev „Gorski vijenac“ opisivali kao apologiju zločina nad muslimanima. Istakao je i da nije Srbija slala svoje predstavnike na manifestacije kojima se glorifikuje ubijanje i protjerivanje Crnogoraca, ali je Podgorica imala svog predstavnika u Kninu na proslavi događaja koji predstavlja, ističe, nesumnjivo najveće etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svetskog rata.

I Dačić je ocijenio licemjernim saopštenje MSP Crne Gore, u kojem se naziva anahronim njegov poziv mitropolitu Joanikiju da reaguje, jer je, kaže Dačić, vlast u Crnoj Gori dogovorena na sastanku kod mitropolita Amfilohija:

– Ne pravim Crnoj Gori nikakve probleme, mene ona i njihova unutrašnja politika ne interesuje. Samo kažem – dalje ruke od Srbije, vi se miješate u naše unutrašnje poslove, zato što ste priznali Kosovo, zato što donosite rezolucije koje su uperene protiv srpskih interesa.

(Novosti)