Svaki dan obavljate svoje obaveze, idete na posao, spremate obrok, družite se sa prijateljima, ali kada ostanete sami, osjećate konstantnu tugu. Ovo stanje, sve češće prisutno u našem društvu, poznato je kao funkcionalna depresija.
Kad lažiramo sopstveni život
O kakvom je poremećaju riječ i kako se on liječi, pitali smo Aleksandru Janković, kliničkog psihologa i psihoterapeuta.
– Ovo stanje opisuje osobu koja, iako djeluje srećno i energično u društvu, zapravo nosi unutrašnju tugu i bol, koji postaju vidljivi tek kada je sama sa sobom. Iako visoko funkcionalna depresija nije zvaničan medicinski termin, ovaj fenomen je prepoznat zbog specifičnih simptoma koji ga prate – objašnjava Aleksandra Janković.
Šta nasmijanu depresiju razlikuje od obične?
Prema njenim riječima osoba koja pati od visoko funkcionalne depresije ne pokazuje spoljašnje znakove depresije.
– U društvu je nasmijana, djeluje kao da nema nikakvih problema. Međutim, iza tog osmijeha, kad ostane sama u svoja četri zida, pojavljuje se osećaj bezvrjednosti i usamljenosti. Ova depresija se karakteriše dugotrajnom tugom iz koje osoba teško izlazi, jer se emocionalni poremećaj krije duboko ispod površine.
– Glavni problem kod „nasmijane depresije“ je što okolina često ne prepoznaje da je osoba depresivna, jer spolja djeluje veselo i energično, dok unutrašnja tuga ostaje skrivena jer osoba nema želju da se otvori i da kaže svoje duboko skrivene probleme – istakla je Janković.
8 ključnih simptoma funkcionalne depresije
Osobe sa ovim stanjem često imaju strah od stigmatizacije i osjećaj neprijatnosti da iskažu svoje probleme, pa izbjegavaju traženje pomoći. Simptomi ovog stanja mogu uključivati niz poremećaja koji bi mogli da ukažu na nasmijanu depresiju, naša sagovornica ističe one ključne kao što su:
Tuga – Osoba se osjeća tužno i emotivno iscrpljeno. Tuga postepeno postaje sve prisutnija, iako osoba pokušava da djeluje srećno u društvu.
Osjećanje bezvrjednosti – Osobe često osjećaju da nisu dovoljno dobre, sposobne ili vrijedne, što dovodi do sumnje u sebe i niskog samopouzdanja. Često se ovakvo osjećanje skriva iza spoljašnjeg ponašanja koje djeluje kao da je sve u redu.
- Nezainteresovanost i potištenost – Osoba gubi interes za aktivnostima koje su joj ranije ispunjavale. Javlja se smanjenje motivacije, apatije i poteškoće u uživanju u svakodnevnim aktivnostima.
- Teškoće u donošenju odluka – Donošenje čak i malih odluka postaje izuzetno teško.
- Teškoća u koncentraciji -Problemi sa fokusiranjem na zadatke i održavanje pažnje postaju česti, što otežava obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
- Poremećaj ishrane – Ovo može da se manifestuje kroz prekomjereno jedenje hrane, što je način na koji se osoba nosi sa emocijama, ili gubitkom apetita, kada nema želju za hranom.
- Problemi sa snom – Osobe sa „nasmijanom depresijom“ često pate od nesanice ili nemirnog sna. Loš kvalitetan san dodatno pogoršava njihovo emocionalno stanje i vodi do većeg umora.
- Zadržavanje problema unutar sebe – Zbog straha od stigmatizacije, osoba krije svoje stvarne emocije i teškoće, čak i od najbližih. Pokušava da funkcioniše kao da je sve u redu, ali zapravo trpi unutrašnju borbu.
Osoba koja pati pokazuje nezainteresovanost prema sebi, svojim željama i kapacitetima. Ona ispunjava obaveze, ali izostaje unutrašnje zadovoljstvo i motivacija. Često osjeća nepripadanje, krivicu, bespomoćnost i bezvrednost, bez obzira na postignuća koja možda ima.
– Uprkos spoljnim uspjesima, ta osoba se oseća beznačajno i bezvredno. Takođe, suočava se sa teškoćama u koncentraciji, ne zbog nedostatka sposobnosti, već zbog unutrašnjih problema s kojima se ne suočava. Fokusira se na zadatke, ali zanemaruje svoja unutrašnja osjećanja, često smatrajući da je jednostavno takva i da nema načina da se mijenja.
(Kurir)
