Piše: SIBIN
Šta bi ovdašnji političari (čast rijetkim izuzecima!) odgovorili Ničeu kad filozof kaže da su – „moralni samo oni koji nisu dobili priliku.“ Ili 21$. Ili sticajem okolnosti fotelje. Ili narodno povjerenje koje je biralo između dva zla manje.
Vjerovatno bi političari se isprsili i izbukali na potonjeg zapadnog mislioca koji je imao sreću da završi pomračenog uma, u 44-toj.
Tako će sveprisutni u javnosti Konatar nastojati da uporedi Dritana i Zorana Đinđića, što je baš presmjelo, da ne kažem bezvezaško lupetanje.
Zato mi treba kao i dosad da se držimo: samoizvikanosti, nadmene poze i rođačke politike. U tome smo koliko gledano sa strane smiješni, toliko vjekovima unazad više nego dobro ispraksani. (Neko reče da su – nacije robovi Istorije. Naš primjer potvrđuje tačnost ove sociološke dijagnoze.)
Da tavorimo u neprosvećenoj nedođiji pokazuje i neznanje da je karakter ipak stvar iznijansiranosti, ne ekstremnost suprotnosti. Zato u nas važi da je neko – pošten koliko je težak!, ili: izdajnik kakav se ne rađa!
Zamislimo kako bi ovdje prošao jedan Bernhard koji piše da su „Austrijanci ološ!“, ili Niče koji veli: „Sve Njemačko je protiv stila, tamo su najgori čitaoci!“
Tim prije ovdje mrčeni intelektualac ne zna za drugo osim da nafaljuje državu i društvo, pleme i prezime, itd. Dok svaka politička sprdnja upriličena za zajedničkim stolom dijaloga, objašnjava kako je to istorijski, presudni momenat, jer se nalazimo na raskrsnici.
Ne znam za vas, ja sve više u sebi njegujem i podržavam jednog imoralistu, budući da „moral slabi, osiromašuje i negira život.“ F. N.
