Nametnuti izbori za predsjednika Dodika – Da li je krajnji cilj kosovski scenario?

Piše: Vuk Kovačević

Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Republiku Srpsku i BiH gotovo svakodnevno pogađaju politički potresi, i podrhtavanje tla se na političkoj sceni često može osjetiti, pa čak ni region ne spava mirno od unutrašnjih tenzija te male, ugovorno stvorene zemlje, koja često svima onima van njenih granica djeluje kao dobra španska serija, jer je vrlo teško zaključiti ko je s kim, ko koga više mrzi, i ko radi u čijem interesu…

Ali svakako jedna od najvećih kriza zasigurno jeste stvorena novim – ko zna kojim po redu udarom na Republiku Srpsku i njene institucije.

Elem, nakon što je voljom naroda izabrani predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen od strane neustavnog Suda BiH, zbog navodnog nepoštovanja nametnutih odluka samoproglašenog visokog predstavnika Kristijana Šmita, da bi mu potom Centralna izborna komisija nasilno skratila mandat, prirodno se postavlja pitanje: šta je krajnji cilj sarajevske političke čaršije u saradnji sa stranim upravnicima na čelu sa njemačkim državljaninom Šmitom?

Jasno je da sve nedemokratske strukture u Dodiku vide prepreku, jer njegova nezavisna i slobodarska politika predstavlja trn u oku onima koji žele unitarnu BiH, vođenu isključivo iz Sarajeva, pod kontrolom njima podobnih bošnjačkih političara. Takav koncept bi značio sistemsku diskriminaciju Srba i Hrvata, i vremenom njihovo svođenje na statističku grešku.

Da bi taj plan uspio, neophodno je uključiti sve mehanizme: medije, pojedine političare i analitičare, kvazi-ekonomiste i sve one koji u legitimno izabranoj vlasti vide prijetnju, te glasno nastupaju protiv nje.

Posebno zabrinjava uloga pojedinaca iz reda srpskog naroda. Pod plaštom borbe protiv korupcije, ekonomskih i socijalnih problema, oni faktički pomažu rušenje institucija Republike Srpske, bilo iz ličnih ambicija ili radi interesa političkog Sarajeva i zapadnih ambasada. Takvi najglasniji kritičari nastoje da dođu do poluga vlasti i time posredno rade za interese drugih.

U cijeloj priči značajno je i to što je, nakon spornih odluka Suda i Tužilaštva BiH, vlast u Srpskoj raspisala Referendum na kojem će se narod 25. oktobra izjasniti o neustavnim mjerama Šmita i Suda BiH. Očekivano je da će građani stati uz svoju Republiku i legitimno izabrano rukovodstvo. Mjesec dana kasnije, slijede vanredni izbori koje je CIK nametnuo nakon oduzimanja mandata predsjedniku Dodiku.

Vlast u Srpskoj je već ranije poručila da takvi izbori neće biti sprovedeni na njenoj teritoriji i da će se svim sredstvima braniti od diktata Sarajeva. Međutim, postavlja se pitanje: nije li upravo to reakcija koju drugi očekuju?

Ono što dodatno zabrinjava je moguća pojava sličnog scenarija kao na sjeveru Kosova i Metohije, gdje su, zbog bojkota lokalnih izbora, albanski predstavnici sa svega nekoliko procenata izlaznosti preuzeli vlast u većinski srpskim opštinama. Iako se radi o drugačijem kontekstu, princip je sličan: kada značajan dio naroda ne učestvuje, pojedinac ili grupa koja nema većinsku podršku može preuzeti kontrolu. To upućuje na važnost izlaska na referendum i izbore kako bi se obezbijedila volja naroda.

Sudeći po istorijskoj praksi, ovaj scenario nije nemoguć. Uvijek se, nažalost, nađe poneki „srpski izdajnik“ koji radi za tuđi interes i šaku novca.

Zbog toga je, nakon Referenduma, neophodno da srpski narod izađe i na nametnute izbore, kako bi izabrao jedinstvenog, patriotskog kandidata koji će nastaviti nezavisnu i slobodarsku politiku predsjednika Milorada Dodika.

Uvjeren sam da će rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno predsjednikom Dodikom, donositi mudre i državničke odluke. Njihova borba nije lična, već borba za opstanak i dostojanstvo Republike Srpske i ravnopravnost srpskog naroda u BiH.

Na rušenju Republike Srpske se aktivno radi od potpisivanja Dejtona, zato, danas nije na udaru jedan čovjek, već cio narod. Na udaru su grobovi stradalih za slobodu Republike Srpske, i kolijevke onih koji su rođeni da ostanu u slobodnoj Republici Srpskoj.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)