Na današnji dan 1958. godine umrla je srpska književnica Isidora Sekulić, izuzetan stilista širokog obrazovanja i visoke kulture, tanan posmatrač ljudskih života i sudbina, pisac visoke duhovnosti i prefinjenog duha, član Srpske kraljevske akademije.
Kada je 1958. umrla jedan književni kritičar je ocijenio da je umro „literarno najkulturniji čovek našeg tla od Ćirila i Metodija do juče, do danas, možda do prekosutra“.
Završila je Viši pedagogijum u Budimpešti. Bila je nastavnica i upravnica djevojačke škole u Pančevu, zatim profesor gimnazije u Beogradu.
Sa velikim uspjehom bavila se i prevođenjenjem.
Neka od njenih najpoznatijih djela su putopis „Pisma iz Norveške“, roman „Đakon Bogorodičine crkve“, pripovetke „Hronika palanačkog groblja“, „Saputnici“, „Gospa Nola“, eseji „Analitički trenuci i teme“, „Zapisi o mome narodu“, „Mir i nemir“, „Njegošu – knjiga duboke odanosti“, „Govor i jezik kulturna smotra naroda“.
